Personal Identity Research Papers - Academia.edu (original) (raw)

U različitim diskurzima govor o identitetu poprima različite konotacije. Na jednoj sasvim svakidašnjoj razini, koja se nerijetko izjednačava s medijskom, govor o identitetima odnosi se na socijalnu dimenziju, odnosno na onu dimenziju koja čovjeka vidljivim i vanjskim pokazateljima pozicionira unutar društvene mreže. Tako se može govoriti o etničkim, nacionalnim, rodnim i rasnim identitetima koji u svojoj mnogostrukosti izražavanja pružaju kolažnu sliku koju tzv. postmoderno društvo forsira i eksploatira. Takvi identiteti su društveno konstruirani i nazivaju se socijalnim identitetima. U svakodnevnim društveno - političkim raspravama najviše se raspravlja upravo o tom vidu identiteta, dok se osobni identitet kao apstraktni teorijski koncept ostavlja za teorijsko filozofijske analize. Ovaj rad se bavi načinom na koji se osobni identitet stvara, ragrađuje i ponovno uspostavlja unutar fikcionalnog djela. Riječ je o romanu Newyjorška trilogija američkog pisca Paula Austera, koji je kod nas prošao nezapaženo, neoprezno se svrstavajući na police knjižara pod područje krimića, pridonoseći korpusu tzv. lake književnosti. S druge strane, jasno je da bi bilo pretenciozno i pomalo pompozno Newyoršku trilogiju svrstati u područje tzv. teške književnosti , no namjera ovog rada je da pokaže neke u nas zanemarene dimenzije romana, a koje će se ponajviše ticati načina konstruiranja identiteta likova i autora; implikacijama takve konstrukcije na romanesknu strukturu te dvojničkom konstrukcijom likova.
Teorijski korpus na koji se ovaj rad naslanja i s kojim se dovodi u vezu obuhvaća raznorodne tradicije, povezujući Wittgensteinovu kasniju fazu s nekim aspektima dekonstrukcijske filozofije jezika, te pogledom na dvojništvo Renate Lachmann. Osnovna namjera rada je da se, uz pomoć poredbenog teorijskog uporišta, pokaže kako je osobni identitet u Newyjorškoj trilogiji diskurzivno utemeljen, odnosno kako je on produkt načina funkcioniranja jezika, što nudi mogućnost antiesencijalističkog utemeljenja osobnog identiteta, čime se izbjegava metafizičko utemeljenje identiteta u konačnom označitelju. Kada govorimo o antiesencijalističkom utemeljenju osobnog identiteta, valja napomenuti da se taj koncept odnosi na osobni identitet likova unutar fikcionalnog djela. Kako će se pokazati, osobni identitet likova, zbog svoje zamjenjivosti i fragmentarnosti na nivou narativa romana, ne sadrži neko čvrsto uporište u vidu stabilne biti, nekog konačnog označitelja koji mu propisuje esenciju i određuje njegovo značenje. Konkretnije, rad će se baviti načinom na koji su identiteti likova i autora konstruirani u Newyorškoj trilogiji, s posebnim osvrtom na dvojničku strukturu likova.
Newyorška trilogija sastoji se od triju kratkih romana – Stakleni grad, Duhovi, Zaključana soba - naizgled nepovezanih, no nakon što se pročita posljednja stranica knjige, otvara se mogućnost gledanja na trilogiju kao na cjelinu sastavljenu od dijelova jedne te iste priče, s jednakim identitetnim strukturama likova.