amiko - Vikivortaro (original) (raw)

Kazo Ununombro Plurnombro
Nominativo amiko amikoj
Akuzativo amikon amikojn
Vorterseparo

amik + o

El la tutlatinida (komparu ĝin kun la samsignifa kaj -sona itala amico); fine el la latina amicus.

  1. iu kiu oni amas kaj de kiu oni estas amata, sed ne necese familiano aŭ amoranto
Ekzemploj

Mi ŝatas vin, mia amiko.

Kontraŭvortoj

malamiko

Hiponimoj

amikino

Vortfaradoj kaj vortgrupigadoj

Substantivoj: amikeco, koramiko, amikaro, amikaĵo, koramikino, malamikeco, Amikejo

Verboj: amikumi, amikiĝi (kun)

Adjektivoj: malamika

Adverboj: malamike

Derivaĵoj
Derivaĵoj
afrikansa: vriendaf, maataf angla: frienden araba: صديقar bulgara: приятел vira prijátel ĉeĥa: přítelcs vira ĉina: 朋友zh péngyou dana: venda estona: sõber eŭska: laguna finna: ystäväfi, kaverifi franca: amifr vira, copainfr vira friula: amì vira germana: Kameradde greka: φίλοςel vira filos greka antikva: φίλος vira philos hispana: amigoes vira hungara: baráthu indonezia: temanid irlanda: cara vira islanda: vinuris itala: amicoit vira japana: 友人ja ゆうじん, yûjin, 友達ja ともだち, tomodachi, ja とも, tomo kartvela: ამხანაგიka amchanagi; მეგობარიka megobari kataluna: amic vira korea: 친구ko Kotavao: nik kataluna: heval latina: amicusla vira luksemburga: Frëndlb vira malta: habib vira nederlanda: vriendnl vira okcitana: amicoc vira persa: دوستfa pola: przyjacielpl vira portugala: amigopt vira romanĉa: ami vira rumana: prietenro vira rusa: другru vira drug slovaka: priateľsk vira slovena: prijateljsl; fantsl (familiare) Solresolo: m'idore sveda: vänsv komuna, kompissv komuna turka: arkadaştr, dosttr Volapuko: flenvo

"reta-vortaro.de" amiko