Petar Ušković Croata | Hrvatski studiji/Croatian Studies (original) (raw)

Papers ⁄ Symbolae by Petar Ušković Croata

Štefan Zagrebec i njegovo djelo, 2020

Hrana duhovna Štefana Zagrebca tiskana je u pet svezaka između 1715. i 1734. godine. To važno pro... more Hrana duhovna Štefana Zagrebca tiskana je u pet svezaka između 1715. i 1734. godine. To važno propovjedničko djelo, pisano kajkavskim jezikom, opremljeno je autorovim latinskim posve-tama, ali i aprobacijama i cenzurama koje nalazimo u svakom pojedinom svesku. Te naizgled formalne dijelove impresuma nalazimo u kršćanskoj literaturi stoga što je svako djelo bilo podložno recenziji kako bi se donio nihil obstat kršćanskomu nauku. U radu će se analizirati osobe koje Zagrebec spominje u tim tekstovima a koje uvelike doprinose kontekstualizaciji nastanka Hrane duhovne i promotrit će se njegov odnos prema crkvenim velikodostojnicima koji su bili zaslužni za tiskanje njegova djela. Osim toga, spomenut će se autori tekstova apro-bacija i cenzura, jer je upravo njihov sud pridonio popularnosti Zagrebčeve Hrane duhovne. Ključne riječi: Štefan Zagrebec, Hrana duhovna, latinske posvete, aprobacije, hrvatski latinitet Uvod U svoju Hranu duhovnu (HD), koja je od 1715. do 1734. godine tiskana u pet op-sežnih svezaka, fra Štefan Zagrebec 1 , kapucinski propovjednik tadašnje Štajer-ske provincije, uvrstio je kraće tekstove na latinskom jeziku koji slijede nakon 1 Stephanus Zagrabiensis, in Styria Privincia alumnus et saepe guardianus ita laboribus evangelicis, studiis et scriptioni operam strenue navavit ut tandem orbatus oculis evaserit. Quinque evulgavit libros idiomate Croatico Pabuli Spiritualis nomine inscriptos (Bononia, 1747: 235). O Zagrebcu je opsežno pisala Olga Šojat. U: Forum XVII, knj. XXXV, br. 6, 1978. i dr. (Vidi tekstove u Dodatku ovoga zbornika). Koristim prigodu za zahvalu prof. emer. dr. sc. Alojzu Jembrihu koji me je uputio na Zagrebčevo djelo i predložio ideju za ovaj rad. Izvorni znanstveni rad UDK 821.163.42.09 Zagrebec, Š.

Antun Slavko Kalenić - filozof i filolog iz Štitara, 2021

U hrvatskoj se klasičnoj filologiji XX. stoljeća tek nekolicina iz plejade uglednih i nadasve zas... more U hrvatskoj se klasičnoj filologiji XX. stoljeća tek nekolicina iz plejade uglednih i nadasve zaslužnih imena može pohvaliti da se okušalo aktivnom upotrebom latinskoga. Među njima se nalazi ime Antuna Slavka Kalenića, kojeg bi smo, zbog širine znanstvenih interesa, de iure mogli nazvati humanistom kojemu je filološki instrumentarij bio sredstvo za otkrivanje filozofskih i jezičnih tema. U radovima što ih je objavljivao, Kalenić je često ex privata diligentia sažetke pisao na latinskome. Ti nam tekstovi, a napose oni o Petroniju i Hermanu Dalmatinu, dopuštaju da analiziramo Kalenića kao autora latinskoga pera i pokušamo prikazati koje su etape njegova filološkoga sazrijevanja imale najveći utjecaj na njegov latinski jezik i stil.

Dubrovčanin Đuro Ferić jednu od svoje četiri poslanice piše Mihovilu Denisu, pjesniku i kustosu d... more Dubrovčanin Đuro Ferić jednu od svoje četiri poslanice piše Mihovilu Denisu, pjesniku i kustosu dvorske bibliotke u Beču. Ta nam je poslanica veoma značajna jer u njoj Ferić u 299 heksametara iznosi zapušteno stanje Dalmacije svojeg vremena i ujedno predlaže na koje bi se načine ona mogla uzdignuti na negdašnji status. Tome u prilog donosi imena dvadesetorice slavnih dalmatinaca koji su se posebno istaknuli u književnosti i znanosti. Ferićeva je poslanica značajna jer on, možda sasvim slučajno, prvi naše pisce svrstava u " književne krugove " i postavlja ih za uzor Dalmatincima, kao neoboriv argument novim vlastima monarhije da neće joj biti uzaludno uloži li truda i po Dalmacji podigne škole. 1. Skroman čovjek, uzoran svećenik i veliki radnika Erudit, parafrazator, stihotvorac i prevoditelj Đuro Ferić (Dubrovnik, 5. lipnja 1739.-13. ožujka 1820.) potekao je iz pučke siromašne obitelji, a školovanje započeo u dubrovačkom kolegiju kod isusovaca, zatim ga dubrovački nadbiskup H. M. Milković šalje u Loreto gdje završava studije filozofije i teologije, 1 ali i istječe doktorat iz obaju prava (Ljubić 1856: 130). Po povratku u Dubrovnik 9. svibnja 1762. zaređen je za svećenika. Tada se pored svećeničkih obaveza posvetio proučavanju naše starije književnosti, povijesti i učenju jezikâ, a mnoge su ga imućne i ugledne dubrovačke obitelji tražile za privatnog učitelja svojoj djeci, što je on prihvaćao vrlo rijetko i mimo volje. Od prosinca 1773. do kraja 1777. predavao je književnost i latinski u nižim razredima dubrovačke gimnazije. Od 1780. bio je kancelar u francuskom konzulatu. 2 Poslije pada Dubrovačke republike imenovan je 2. lipnja 1808. 1 U Loretu se Ferić istakao kao student, usp.: " U zakonima věre i knjižestva odgojen uputi se Ferich put Loreta, gdě dubokouman dostojno na čelo postavi lovornu krunu ljubomudrosti i bogoslovja, na taj način, da u onomu stanu učenja ilirskijeh cèrkovnjakah za dugo vrěmena njegovo se je ime pripěvalo " (Kaznačić, 1845: 194). 2 Za kapelana časnih sestara u samostanu Svete Katarine bio je predložen 19. studenog 1791. ali je izabran nešto kasnije. U nekoliko se Ferićevih životopisa pogrešno navodi da je 1791. bio upravitelj ženskog samostana Svete Klare, jer u ženskim samostanima upravljaju poglavarice ili opatice.

Legeneda o svetom kralju Vladimiru( † 22. svibnja 1015.) i ženi mu Kosari vjerojatno seže u X. st... more Legeneda o svetom kralju Vladimiru( † 22. svibnja 1015.) i ženi mu Kosari vjerojatno seže u X. stoljeće, a prvi spomen o njoj imamo iz pera Grgura Barskog(Popa Dukljanina) koji sredinom XII. stoljeća na molbu puka i klera dukljanske Crkve sa slvenskog na latinski jezik prevodi djelo Regnum Sclavorum. Od tada je legenda o tom vladaru dio historiografskog diskursa koji se bavi poviješću južnih Slavena i nalazimo je kod znamenitih hrvatskih historičara. U radu se nastoji prikazati i analizirati predodžba ove legende u naših latinskih pisaca, s naglaskom na djelo Vita & martyrium B. Vladimiri Croatiae Regis Pavla Rittera Vitezovića, i istražiti zašto je epizoda o sv. Vladimiru bila izuzetno prihvaćena u Hrvata. Ključne riječi: sveti Vladimir, Kosara, Pop Dukljanin, Pavao Ritter Vitezović, latinistička hagiografija 1. Polazišta i izvori legende Ljetopis Grgura Barskog, koji se vrlo često ne drži pouzdanom historiografskom građom, u XXXVI. glavi 1 donosi život kralja Vladimira koji, kako po strukturi i sadržaju, tako i živopisnim pripovijedanjem i fluentnošću, u mnogočemu odudara od prethodne naracije. Životopis tj. hagiografija Vladimirova što ju čitamo u Barskom rodoslovu po samom karakeru pripovijedanja nužno je imala neki drugi izvor ili ju je autor ispričao nadahnut živom tradicijom. Grgur Barski na kraju životopisa Vladimirova navodi i upućuje čitaoca na knjigu u kojoj su kraljeva djela zapisana 2 , no dvojbeno je postojanje takva izvora. Ovdje treba nadodati kako se 1 U ovom se prikazu služimo Mošinovim izdanjem Ljetopis Popa Dukljanina s latinskim tekstom i hrvatskim prijevodom. 2 Quantas et quales vitrutes et prodigia deus operare dignatus est per beatum Vladimirum, famulum suum, qui scire desiderat, librum gestorum eius relegat, quo acta eius per ordinem scripta sunt et

Lectures ⁄ Seminaria by Petar Ušković Croata

Translations ⁄ Interpretationes by Petar Ušković Croata

Te je iste godine bečki slikar Julije Hamburger obnovio slike pomoćnih oltara, sv. Ivana Nepomuka... more Te je iste godine bečki slikar Julije Hamburger obnovio slike pomoćnih oltara, sv. Ivana Nepomuka, sv. Josipa i sv. Andrije apostola, koje su već bijedno izgledale, i to od dobrovoljnih prihoda koji su skupljeni godinu prije.

POSLANICA PRESLAVNOM MUŽU MIHAELU DENISU AUGSBURŠKOM Dubrovnik, 1829. Stvar mi, Denise, vrlo sjaj... more POSLANICA PRESLAVNOM MUŽU MIHAELU DENISU AUGSBURŠKOM Dubrovnik, 1829. Stvar mi, Denise, vrlo sjajnu savjetuje drug (a), i traži to svojim pravom, da ti napišem nešto o rodu Ilirskom, kojeg je on dio skupa samnom, i to o ovom vremenu; tražeć da bude latinskim pisano ono i u stihu. Pa eto to činim, uzalud možda jer znadem više da tereta uzeh neg' pleća ga nositi mogu. Stoga, ako ću loše izvršiti danu mi službu, sam okrivi me ti, dok začetnik prašta mi njen. Budući da neka skrivena sila pomalo sve što je ljudsko uništava, i slabi sve što nekoć bješe u snazi, (Otuda nestade gradovima njihova sjaja i carstvima dođe već konac) a to je nedavno i Mletačka republika osjetila, koja je držala svoju vlast kroz stoljeća mnoga. Odbacivši otačke fasce i brigu za svakom vlašću, na što ludi nagna ih strah i savijest svjesna krivice; kolebljivi narod neznajući kamo bi se okrenuti treba, pa je nesloga uzburkala tužne njihove duše i cijeli je poredak stvari obrnula ona posvema. Kad je do dalmatinskih gradova glasina stigla da stvari se promjenio ustroj i da Mletačkog Lava starošću već shrvanoga, leži beživotno truplo, okrenuše starim gospodarima misli i vjernost [3] carevu svim snagama moljahu oni, a osim toga bedemima Panonskog catstva postaviše znamen. Šalju legate da izmole to da se pod negdašnje zakone narod vratiti smije, kao i dospijeti pod blago Franjino carstvo. I kad se narodu ostvarila želja nije klečao manje, i premda žalosnog lica (kakvo obično imaju ratom pokoreni narodi) ali uspravnog, i pun dobre nade, označava u kalendaru to doba kamenom bijelim da ga zaborav ne uhvati nigdar; i otada su već počele godišta nicati bolja. Deder sad, iznijet ću na koji konačno način i kojim umijećima korisnija može gospodarima biti: ne zato jer vidim više no drugi, nego jer će možda odtuda netko dobit za pisanje razlog i pobijajuć mene daleko bolje od ovoga izdat. A koliko znanost doprinosti tsarina ljudskim, i koliko je prikladna podučiti um, poznato je krmeljicvima i brijačima: otuda ovisi svako znanje jednakosti i pravde; pa se narod zaodjenuo strogim običajima; i u gradu vlast je na snazi, i k vrlini, koja je blaženstva razlog lakši postaje put: što naravno umijeća Minerve u narodu dokazuju, kao u tmini rasplamsala baklja. Sve odmah novi poprima ures, i čim se njima počne iskazivati čast, otklonivši surovost običaja, dolazi urbana uglađenost, a neznanje i zabluda ustupaju mjesto savjetu i istini. Čemu to? Pitaš. Ovo je područje zanemareno od ranijih gospodara, bilo više nego jednako, naime kolikogod gradova [4] imena ilirskog niče na obali Jadrana, jedva da su mladima otvarali prve škole za nauke, premda obazrevši se na njega, vidimo da su proizišli iz njega često umovi časni, i pohvalom svake nauke dični. Ne spominjem imena živućih; njih će nezaboravno buduće razdoblje upisati u faste domovine. U međuvremenu saznao si koliko su poznati Andreis (b), i Štafilić (c) i Cipiko (d), i također srčani Lovrić (e) čija je nauka cijela bogata svakom svježinom; i onaj koji je od iskona prvog izvore oznaka i slova istraživao, Grubišić (f) razborit odveć. Kome su Mrnavić (g), i Biundović (h) nepoznati, i onaj

De conventu Sanctae Crucis Essekini §. I. Essekini, quod caput et metropolis est Regni Slavoniae,... more De conventu Sanctae Crucis Essekini §. I. Essekini, quod caput et metropolis est Regni Slavoniae, occasionem praebet Laconicam ejusdem regni notitiam ingerendi. Itaque, hujus regni scutum sunt: Tres canes albi (venaticos nuncupant) in campo viridi decurrentes. Regio haec, quae in praesens Slavoniae vocabulo insignitur, a Pannoniis tenta fuisse perhibetur: qua ratione etiam Saviam Pannoniam appellatam fuisse referunt scriptores. Porro, Slavinos septentrionales olim Danubii partes, ad Mare Balticum incoluisse, indeque in Mysiam, (Bosniam nempe) Pannoniam et Thraciam migrasse et circa annum Christi sexcentesimum, Dravum inter et Savum flumina se medios recepisse, praeterquam quod in prima hujus descriptiones parte suo loco docuimus, plurium etiam Regni Ungariae scriptorum adsertione manet firmum. Hinc factum haud circa abusum, ut sub uno Slavoniae nomine, complures olim provinciae veluti Croatia, Bosnia, Dalmatia, uno pariter vocabulo Illyricum dictae, comprehenderentur. Caeterum plagam, quae Slavonia stricte et ex vero audit, vetere etiam divisione servata, ab oriente Danubius, ab occidente Vindorum Marchia (Carnioliam intellige), a septemtrione Ungaria cum Dravi tractu, a meridie tandem Servia, Bosnia, Croatia, insuper Savi flumen concludunt. D. Ladislaus eodem, quo Croatiam ac Dalmatiam (post fata nempe domestici regis Zvonimiri appellati, verius optimatum delatione, quam antelati regis conjugis, D. Ladislai sororis Lepe dictae, e testamento resignatione) provinciam quoque hanc in nomen Ungarici imperii adscripsit. Proinde §. II. Essekinum quod olim Mursa, nunc vulgo Essek dicitur, antiqui Slavini etiam Odsek appellabant, eo quod fluvius Dravus ab occidente defluens et septentrionale urbis latus transmittens, quasi terrae urbem continentis partem, fluxu suarum aquarum praeciderit. Haec urbs, quae jam in percelebre fortalitium rarâ structurâ consurrexit et claritate et famâ dives, non tantum Regni Slavoniae caput et metropolis, sed et caeterorum adjacentium finium est propugnaculum: duobus vicinis suburbiis, nonnisi ad quadrantem horae superiore, occidentem versus et dimidiâ fere horâ inferiore, orientem respiciente, cincta manet; memorato Dravo extra munimenta fluente omnesque tres praenuncupatas civitates transgrediente et post semialterum milliare Danubio illabente. §. III. Dum adhuc Mursae adpellationem retineret coloniaque sub Romanorum imperio audiret, pontem lapideum trans Dravum ad inferius suburbium, quo in loco actu molendina est conspicere, obtinebat; ast multifario bellorum incursu, jam ex integro est demolitus, ut pene ipsa vestigia sese conspectui subducere nitantur. §. IV. Ea dum Odsek nominaretur Slavoniorum potestati suberat; exinde Ungaris, quâ ad annum 1527. potiebantur, obvenit; rebus dehinc bellorum turbine involutis Ottomanici dominatus facta est ancilla. Haec inter fuerat eidem pons e quercinis fulcris constructus, non solum utramque Dravi ripam jungens, sed et potentissima stagna sane ad usque munitionem oppidi Darda, 8565 passibus in longitudine adoperiens: in latitudine autem tres quatuorve currus una transmittebat. A Solymano Ottomanico imperatore is extructus fuisse fertur, circa annum 1529. postquam Nandor alba seu Belgradum ejusdem cessisset potestati: quo barbara

Samostan sv. Križa u Osijeku §.1. Osijek, jer je glava i metropola Kraljevstva Slavonije, pruža p... more Samostan sv. Križa u Osijeku §.1. Osijek, jer je glava i metropola Kraljevstva Slavonije, pruža priliku da se započne s kratkim upoznavanjem toga kraljevstva. I tako je ovoga kraljevstva štit: Tri bijela psa koji trče u zelenom polju (nazivaju ih lovačkim psima). Ta regija koja se sada označava riječju Slavonija, kao rastegnuta pruža se od Panonaca, a pisci pripovijedaju da je zbog toga bila nazivana Savskom Panonijom. Nadalje da su Slavini nekoć nastavali sjeverne predjele Dunava sve do Baltičkog mora, a da su se otud preselili u Miziju (naime Bosnu), Panoniju i

Samostan svetih Filipa i Jakova u Vukovaru §.1. Rijeka Vuka, koja istječe u gustim šumama podno N... more Samostan svetih Filipa i Jakova u Vukovaru §.1. Rijeka Vuka, koja istječe u gustim šumama podno Našica, blago zakrivljenim tokom s južne strane dijeli đakovačke biskupske posjede i nuštarska imanja te područje Posavine: od našičkih i drugih vlastelinstava gleda prema sjeveru i zatvara vojvodstvo Srijem s juga dok sa sjevera određuje granice Slavonije, i napokon protječući kroz Vukovar ulijeva se u Dunav, a otuda i samom gradu dolazi ime, dok se nekada uz rimsko naselje Jornand nazivao Kornak. U davnim se vremenima u Sotinu, udaljenom oko jedne ure i okrenutom prema Petrovaradinu, a to je mjesto naravno bilo plodno i znamenite ljepote, prema starim piscima nazvano Atyha, a i povjesničar Heuber donosi da su se oko 1506. pod ustrojstvom zajednice domaćih franjevaca upravo na dan zaštite sv. Ivana Kapistrana franjevci naše provincije smjestili među kršćanima i da su među njima rasplamsali iskre nebeskog nauka i konačno ih oživjeli hranom kreposnih otajstava, a to je upravo svijetli spomenik kako drevnih, tako i novih vremena. §.2. Zatim su se stvari preokrenule ratnom bujicom i odasvud su uslijedili glasni napadi Turaka koji su paležom i mačem izokrenuli čitavu prijestolnicu Srijema, i nenaoružani su kršćani po skrovištima i šumama tražili zaklon, a naša je zajednica slavila liturgiju u mjeri u kojoj su dopuštale okolnosti toga vremena [333] te smo iz evidentnih dokumenata istražili kako su bili snažno potaknuti da podnesu takve nepravde. Naime, kad su spomenuti vjernici, nakon što je Beograd pao pod tursku vlast (pet godina prije ljutog mohačkog poraza), potajno došli u mjesto zvano Laz, smješteno između šuma i bara, naši su franjevci na tome mjestu zatekli crkvu posvećenu s. Elizabeti (njezini se ostaci vide i danas), te su ondje i u okolnim mjestima sve do Vukovara i Sotina obilazili vjernike i krijepili ih duhovnom službom i svo vrijeme turske vladavine tješili kršćane te ih okupljali živom vjerom usprkos učestalim udarcima Turaka, premda je postojala otvorena životna opasnost. §. 3. Spominje se da je ista zajednica u mjestu po imenu Nijemci ustrajno ostala pod dugotrajnim jarmom turskog ropstva te da su ondje i uokolo oživljavali vjernike, a stara crkva sv. Katarine, djevice i mučenice, nakon što su je svećenici povratili, danas je također svetište i utočište vjernika katolika.

De conventu Sanctorum apostolorum Philippi et Jacobi Vukovarini §. I. A fluvio Vuka, qui infra Na... more De conventu Sanctorum apostolorum Philippi et Jacobi Vukovarini §. I. A fluvio Vuka, qui infra Nassicas, densissimas inter sylvas ortus, lento volutus defluxu, quique ex meridionali parte Diakovense, quippe episcopale et Nustariense dominia ac ipsa Savana confinia: a Nassicensi caeterisque septemtrionem versus dominiis, separat; nec non Ducatus Syrmii a meridie, a septentrione vero Slavoniae fines concludit, tandemque per Vukovarinum defluens, Danubio illabitur, oppidum ipsum nomenclaturam accepit suam; alias tempore Romanorum juxta Jornandum : Cornacco nuncupatum. Priscis temporibus Sottini, ad unius horae distantiam, Petrovaradinum versus situato, fertilitate aeque ac amoenitate celebri loco, veteribus scriptoribus Athya dicto, et ab historiographo Huebero ad annum 1506. in coordinatione domiciliorum Franciscani sodalitii, in serie custodiae S. Joannis a Capistrano relato, provinciae nostrae FF. apud Chrisdticolas consedisse, iisdemque supernae doctrinae scita instillasse, pabulo denique salutarium muniorum eos refovisse, luculento sunt argumento vetustioris aeque ac recentioris aevi monumenta. ! §. II. Rebus exinde Mavortis imbre involutis, strepentibus undequaque Turcicis eruptionibus, igni ferroque universas Ducatus Syrmiensis sedes miscentibus, inermibus Christicolis per latebras ac sylvas tutum quaerentibus, sodalitium nostrum eo, quo illorum temporum admittebant circumstantiae, modo sacra circa eosdem ministeria exhibuisse et ad fortiter sustinendum rerum discrimina exhortatos fuisse, manifestis itidem e documentis eruimus. Namque Christiades praefati post subjugatum a Turcis (quinque ante saevam cladem Mohacsianam annis) Belgradum, locum Laz appellatum, sylvas inter et paludes positum, subintrantes FF. nostri inibi ecclesiam S. Elisabethae sacram (cujus vestigia hodiedum conspiciuntur) nacti, toto tempore dominatus Turcici, Christianitatem ibidem et in circumjacentibus locis, etiam cum manifesto vitae periculo ac frequentibus plagis a Turcis acceptis, solabantur et in salvifica fide continebant, Vukovarinum usque et Sottinum ad ipsos Christicolas excurrendo et spiritualia servitia iisdem impendendo. ! §. III. Sed et in loco Nemczi dicto, idem sodalitium diutino Turcicae servitutis tempore constanter mansisse atque Catholicos ibi et circum, passim refovisse memoriae proditum est;

Books ⁄ Libri by Petar Ušković Croata

Pavao Kolarić - Velikan na glasu svetosti, 2022

Hrvatsko-latinski razgovorni priručnik, 2021

Latinsko-hrvatski razgovorni priručnik s preko 3.500 frazroloških natuknica za osnovnu komunikaci... more Latinsko-hrvatski razgovorni priručnik s preko 3.500 frazroloških natuknica za osnovnu komunikaciju na latinskom jeziku.

Poredak riječi je slobodan Značenje jedne riječi se razumije iz konteksta I značenje rečenice se ... more Poredak riječi je slobodan Značenje jedne riječi se razumije iz konteksta I značenje rečenice se razumije iz konteksta sed ('____')

Hoc opusculum editum Zagrabiae anno MDCCV a equite Paulo Ritter de rege Vladimiro eiusque coniuge... more Hoc opusculum editum Zagrabiae anno MDCCV a equite Paulo Ritter de rege Vladimiro eiusque coniuge Kosara disserit, qui saeculo XI ineunte vixerunt. Idque opus in Croaticum sermonem conversum exhibeo nonnulis rebus additis, scilicet symbola de ipso rege Vladimiro. Hic libellus dedicatus est Marinae Madunic artis medicae studiosae, quae quidem nonnihil me adiuvit ih hoc opere elaborando.
Petrus Uskovic Croata

Papers by Petar Ušković Croata

Pavao Ritter Vitezović i njegovo doba (1652-1713), 2013

Štefan Zagrebec i njegovo djelo, 2020

Antun Slavko Kalenić - filozof i filolog iz Štitara, 2021

Pavao Kolarić - Velikan na glasu svetosti, 2022

Hrvatsko-latinski razgovorni priručnik, 2021

Pavao Ritter Vitezović i njegovo doba (1652-1713), 2013

In hoc opere Erasmi Ἀποφθεγµάτων libri tractabuntur quos Georgius Ferrich, poeta Rhagusinus, saec... more In hoc opere Erasmi Ἀποφθεγµάτων libri tractabuntur quos Georgius Ferrich, poeta Rhagusinus, saeculo XIX ineunte Latinis versibus illustravit. Curnam prorsus hoc Erasmi opus tantum apud Georgium Ferrich studium excitaverit, quoque consilio ad has fabellas versibus reddendas impulsus et evocatus esset, in lucem exponetur. Comparabitur deinde utrumque opus inter ea, quo clarius pateat qua in re congruant aut inter se dissentiant. Quanti sit momenti Georgii Ferrich opus monstrare oportebit, quibusdam epigrammatis ex illa magna eorum capedine allatis et commentatis, cum Erasmo denique comparatis. Nonnulla de ipso Erasmi opere fient verba cum pateat quantum pondus, etiam aetate qua Ferrich viguit, haberet.The subject of this graduate thesis is Erasmus of Rotterdam’s work Apophthegmata published in Basel in 1531. This work was interesting to Georgius (Đuro) Ferrich (1739-1820), poet from Dubrovnik (Rhagusa), who decided to render some of them in Latin verses. He is writing mostly in hende...

Kroatologija : časopis za hrvatsku kulturu, 2019

Štefan Zagrebec i njegovo djelo, 2020

Dubrovnik u hrvatskoj prošlosti, 2015

In hoc opere Erasmi Ἀποφθeγµάτων libri tractabuntur quos Georgius Ferrich, poeta Rhagusinus, saec... more In hoc opere Erasmi Ἀποφθeγµάτων libri tractabuntur quos Georgius Ferrich, poeta Rhagusinus, saeculo XIX ineunte Latinis versibus illustr

Petar Ušković Croata »Romae nutriri mihi contingit atque doceri« seu annus academicus in aedibus ... more Petar Ušković Croata »Romae nutriri mihi contingit atque doceri« seu annus academicus in aedibus academiae c.n. Vivarium Novum strictim percursus. His prorsus verbis Horatianis mihi scribenti perquam commode parvam hanc µνηµοσύνην nominare visum est qua in re non modo poetam Venusinum secutus, verum etiam tot et tales praeclaros Croatae gentis scriptores qui quidem multa per saecula et hominum aetates Romam tum ad litteras humanas, tum vero ad ceterorum generum studia perscrutanda et quasi ex fonte quodam iugi haurienda praecipue sese conferebant. Id quidem, ut eis olim, nunc mihi feliciter contigit, quod numquam opinatus eram, ut unius anni spatio potor flavi Tiberis fierem, illa, inquam, in Urbe, qua Sol, ut memoratus ait poeta, nihil posset visere maius. Quae cum ita sint, exiguam de hac Academia, ubi alumnus versatus sum, mentionem facere expedit paucisque ea, quae facta sint vel quomodo, perstringere.

Epistulae et carmina, 2021

Zbirka pisama i pjesama na latinskom jeziku koja je nastajala od 2013. godine. Zbirka također sad... more Zbirka pisama i pjesama na latinskom jeziku koja je nastajala od 2013. godine. Zbirka također sadrži epigrame koji tematiziraju stvarne osobe i situacije.