Republicanism, apsolutism, and liberalism: Hobbes and Kant on state of war and peace (original) (raw)
Related papers
Hobbes’ Critique of University
2013
Cilj ovoga teksta jest osvijetliti znacaj sveucilista u filozofskom sustavu Thomasa Hobbesa. To cinimo analizirajuci ponajprije njegovo osobno iskustvo studija na Oxfordu kao važan poticaj za razvijanje njegova kasnijeg stava prema sveucilistima. Potom u sredisnjim temama, kombinirajuci povijesni i problemski pristup, iznosimo njegovu kritiku sveucilista, kao i njegov prijedlog za reformu sveucilista, smjestajuci oboje u kontekst vremena, ali i njegove misli, kako one politicke tako i one antropoloske i epistemoloske. Na kraju, u zakljucku, kriticki ocjenjujemo aktualnost i objektivnost Hobbesove kritike te prihvatljivost njegova prijedloga reforme sveucilista.
Filozofska Istraživanja, 2013
Hobbesova kritika sveučilišta Sažetak Cilj ovoga teksta jest osvijetliti značaj sveučilišta u filozofskom sustavu Thomasa Hobbesa. To činimo analizirajući ponajprije njegovo osobno iskustvo studija na Oxfordu kao važan poticaj za razvijanje njegova kasnijeg stava prema sveučilištima. Potom u središnjim tema ma, kombinirajući povijesni i problemski pristup, iznosimo njegovu kritiku sveučilišta, kao i njegov prijedlog za reformu sveučilišta, smještajući oboje u kontekst vremena, ali i njegove misli, kako one političke tako i one antropološke i epistemološke. Na kraju, u zaključku, kritički ocjenjujemo aktualnost i objektivnost Hobbesove kritike te prihvatljivost njegova prijedloga reforme sveučilišta.
2017
je izdana 2012. godine u Cambridge University Pressu i ima ukupno 273 stranice. Na početku knjige nalazi se Sadržaj (str. vii-xii), potom slijede Zahvala autora (str. xiii) i Uvod (str. xv-xvii), a nakon toga se nalazi središnji dio knjige koji se sastoji od 11 poglavlja podijeljenih u 4 cjeline (str. 1-236). Knjiga završava Epilogom (str. 237-256), dok se na samom kraju nalaze Popis literature (str. 257-263 i Kazalo pojmova (str. 265-273). Glavna tema ove knjige jest pravo objavljivanja rata, prvenstveno u političkoj praksi Sjedinjenih Američkih Država. Autor razmatra kakvo je rješenje ustava SAD-a u vezi s tim, ali i kako se ustavni akteri odnose prema tom pitanju u praksi. Zapravo, ova je knjiga, kako je već netko i napomenuo, podsjetnik na izreku Carla von Clausewitza da je rat zapravo politika, ali vođena drugim sredstvima. A kako su pravo i politika oduvijek usko povezani, tako je i rat, kao naročit oblik politike, u svim svojim stadijima zaogrnut pravnim normama, stoga postoje i pravila koja reguliraju njegov početak, a upravo je o tome i riječ u središnjem dijelu knjige prof. Halletta, što ćemo sada prikazati u kratkim crtama.
Hegel I Livije: Reflektujuća Istoriografija I Etika Pamćenja
Arhe
Rad razvija Hegelovu tezu o pisanju reflektujuće istorije kao pisanju o sadašnjosti kroz medijum prošlosti. Kroz čitanje Livijevog Praefatia, sa posebnim akcentom na praksu pisanja kao moralno-političkog čina koji podrazumeva artikulaciju odnosa između prošlog i sadašnjeg, ispituje se hipoteza o reflektujućem pisanju istorije kao narativnoj praksi. Čitanje je sprovedeno s obzirom na temeljne Hegelove stavove o istoriografiji, skrećući pažnju na problem uklopivosti Hegelove specifične karakterizacije Livija kao kompilatora i preglednog istoričara sa 1) stavom o među-uslovljenosti između političko-etičke zajednice i istoriografije i 2) stavom o reflektujućoj istoriografiji kao naraciji o sadašnjem u životu duha.
Albert Camus’ Mediterranean Thought and Philosophy of History
2015
Mediteransko mišljenje Alberta Camusa i filozofija povijesti Sažetak Filozofija povijesti u svojoj osnovi sadrži tezu da ljudska povijest ima svoj smisao, početak i kraj, da postoje pokretačke snage povijesti, da povijesno gibanje, tijekom vlastita linearnog, progresivnog kretanja, smjera ispunjenju vlastite svrhe i cilja, čije ozbiljenje dovodi do eshatološkog kraja povijesti. Filozofijskopovijesni pristup svjetskoj povijesti kao smislenoj cjelini s početkom i krajem ne susreće se u temeljima zapadnoeuropske tradicije. U antičkoj grčkoj filozofiji, na čijoj se tradiciji temelji mediteransko mišljenje Alberta Camusa, historijska zbivanja uglavnom se vide kao kružno kretanje analogno prirodi. Odbijajući povijesni apsolutizam koji za račun eshatološke budućnosti žrtvuje čovjekovu sadašnjost, Camus se vraća nepobjedivom zahtjevu ljudske naravi čiju tajnu čuva Mediteran. Svojom mediteranskom filozofijom Camus suprotstavlja mjeru-savršenstvu, prirodu-povijesti, pobunu-revoluciji, carpe diem sadašnjosti-eshatonu budućnosti, sunčanu misao Mediterana-mraku europskog sjevera.