Contribution to the Research of Vladimir Varićak’s Teaching Work (original) (raw)

Doprinos Derviš-ef. Spahića izučavanju tedžvidske znanosti

Zbornik radova 20

Derviš ef. Spahić occupies a special place among Islamic scholars in our region. It is said that great nations have institutions and small – great individuals who ensure the continuation of their nation by their extraordinary sacrifice. This outstanding scholar held speeches, wrote, read and studied, in particular the Qur’an and hadith. He organized seminars for imams and he personally visited numerous jamaats in Central Bosnia and beyond, telling them on those occasions about the basics of pedagogical work. He gave imams school boards that he himself procured and paid for as well as wall boards for learning Arabic script, which he prepared and printed at his own expense. This came as a great relief to imams at a time when it was not easy to get textbooks for teaching Arabic script and similar professional literature. At the same time, he gave imams advice on how to teach others in the best possible way. This paper presents a short overview of the work of the well-known muallim, mud...

Derviš-pasha Bajezidagić and his work “Zubdetu’l Es’ar’’

2007

In this short work we shall try, by using the autobiographical poetry of Dervis-pasha Bajazidagic, to point out on Dervis-pasha as a poet and Bosnian beglerbey. Further we will turn attention to one of Bajazidagic’s works, which is now unknown in bosnian-herzegovinia literary history. The work is entitled “Zubdetu’l-Es’ar’’ (manuscript: Topkapi Saray Muzesim Kpt. REVAN – No. 824), which was presented to the public by Karatay, in his Catalogue, wrongly attributed to Saddedin, while correction on this was given by Zehra Toska. She showed that it was instead, the work of Dervis-pasha Bajazidagic from town of Mostar, who was in 1582 at the time of writing this work, a scholar at the Court, and fifteen years later become a bosnian beglerbey.

Roman Posljednji Stipančići Vjenceslava Novaka u srednjoškolskoj nastavi književnosti

Senjski zbornik, 2020

U povijesti hrvatske književnosti Vjenceslav Novak predstavljen je kao realistički pisac primorske sredine, s naglaskom na njegovo podrijetlo, rad u školi, materijalne životne uvjete i tematiku koju je uglavnom uzimao iz stvarnoga svijeta. Novak je objektivan realistički pripovjedač jer ne uzdiže ni ne prezire, no istodobno i socijalno osjećajan jer je prvi u hrvatski realizam unio ljubav prema obitelji i jeziku kojim je stvarao roman pod naslovom Posljednji Stipančići. Očito je ljepota odabranih riječi pridonijela da se tijekom cijeloga pripovijedanja porodične pripovijesti o Stipančićima osjećaju sigurni potezi piščeva pera, bilo da o njoj pripovijeda kronološki ili retrospektivno. Kritika realizma nije imala razumijevanja za ogroman Novakov opus kao rezultat jedne osebujne umjetničke stvaralačke snage. Moderna hrvatska književna kritika prikazala je rast Novakova opusa kroz četiri koncentrična kruga. Budući da je svako književno djelo poseban suodnos svijeta koji umjetnik prikazu...

Garić-grad in the Museum of Moslavina Holdings

2011

Muzej Moslavine u Kutini osnovan je 1960., kada su i počeli prvi radovi na Garić-gradu. Pronađeni predmeti danas se nalaze u stalnome postavu Muzeja i čine veći dio Srednjovjekovne zbirke. U radu se opisuje povijest istraživanja Garić-grada i dio fundusa koji mu pripada.The Museum of Moslavina in Kutina was established in 1960, at the time when the initial works on Garić-grad commenced. The found items belong to the current Museum holdings and make the major part of its Mediaeval Collection. The paper describes the history of the research on Garić-grad and the part of the holdings belonging to it

The History of the 19th and 20th Centuries in the Works of the Collaborators of the Academy Institute in Rijeka and Pula

2013

Autor sustavno izdvaja i komentira povijesne, stručne i znanstvene radove suradnika Akademijina Instituta, odnosno Zavoda, u Rijeci koji tematski i kronološki obrađuju povijesne prilike 19. i 20. stoljeća na sjevernojadranskome prostoru. Isto tako uzima u obzir političke i gospodarske prilike u Jugoslaviji i Hrvatskoj te ih povezuje s projektima i povijesnom interpretacijom znanstvenika. Širenje polja znanstvenog interesa odgovara procesu širenja Instituta i njegovu jačanju. Tako je moguće pratiti, po godinama, tematske cjeline počevši od demografskih, društvenih, političkih i gospodarskih istraživanja. Stišavanjem napetih odnosa s Italijom, nakon rata, otkrivane su i druge povijesne teme, koje nisu imale za cilj političku argumentaciju. Autor utvrđuje važnost i vrijednost znanstvenog pregalaštva suradnika Instituta/Zavoda u okviru cjelokupne hrvatske historiografije. Produktivnost je djelatnika Jadranskog/Sjeverojadranskog instituta velika i historiografski vrlo važna, nezaobilazna za sve one koji su se mislili baviti ili se i danas bave znanstvenim proučavanjem jadranskog/sjevernojadranskog i zapadnohrvatskog prostora. Ključne riječi: Jadranski institut u Sušaku; Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; Zavod za povijesne i društvene znanosti; Rijeka; Pula. Darko Dukovski Povijest 19. i 20. stoljeća u djelu suradnika akademijina instituta/zavoda u rijeci i Puli