Afrodit (Aphrodite) (original) (raw)

Filozofska Istraživanja, 2008

Aristotelov nauk o aktu Sažetak Aristotelov nauk o aktu nastao je u okviru njegovih metafizičkih istraživanja o biću i njegova rješenja velikog filozofskog problema njegovih prethodnika-promjene ili kretanja. Ovome je rješenju prethodilo njegovo otkriće analogije bića, koje će on dosljedno prenijeti i na pojam akta. Naime, Aristotel je za pojam akta koristio dva grčka izraza: općenito prihvaćeni pojam <Xk(g4 i izraz koji je on sam skovao <Jg8XPg4. Njegovo je shvaćanje pojma akta neodvojivo od njegova pojma potencije (*b<:4H), budući su njemu akt i potencija dva osnovna značenja bića. Naša je nakana istražiti Aristotelovo cjelovito naučavanje o aktu, kroz kritičku analizu trostrukog shvaćanja akta, tj. akta kao: promjene, postojanja i djelovanja. Ova bi analiza, također, trebala pokazati i adekvatnu primjenu pojmova <Xk(g4 i <Jg8XPg4 u odnosu na njegove ostale temeljne metafizičke pojmove, poput forme i materije, te supstancije i akcidenata. Posebno ćemo naglasiti dinamičku komponentu Aristotelova shvaćanja akta, te njegovo prvenstvo u odnosu na potenciju. Ključne riječi Aristotel, akt, <Xk(g4, <Jg8XPg4, *b<:4H, svrha Uvod Ako se hoćemo baviti Aristotelovom filozofskom mišlju, onda nam je sasvim sigurno potrebno poznavati njegove izvorne metafizičke doktrine i pojmove. Premda o njima možemo čitati po raznim njegovim djelima, ipak smatramo da je njegova Metafizika ono privilegirano mjesto gdje oni dobivaju svoje puno značenje. No, čime se bavi metafizika? Možemo se složiti s Brentanom da Aristotel u svojoj metafizici, ili prvoj filozofiji, praktički istražuje odgovor na jedno bitno pitanje: što je biće? 1 Zato će je Aristotel prvenstveno označiti kao znanost koja istražuje biće kao biće. Aristotel će u nastojanju da bude što jasniji nuditi i druge oznake ove svoje nove znanosti koju on naziva prvom filozofijom. Također je označuje kao znanost, točnije mudrost (F@n\), koja istražuje prve uzroke i počela (A. 1). Ujedinjujući ove dvije definicije, možemo zajedno s Brentanom reći da metafizika istražuje biće općenito, krećući od njegovih prvih počela i uzroka. 2 Aristotel na početku knjige Γ. Metafizike ističe da se biće kaže na mnoge načine, a tu istu tvrdnju ponavlja u šestoj i sedmoj knjizi, kao i na mnogim dru-1

Processing of inflected adjectives

Psihologija, 2003

Processing of inflected Serbian verbs was investigated in two lexical decision experiments. Specifically, the following issues were addressed: a. does the adjectival system contain syntactic functions and meanings, and b. are adjectival gender and case cognitively relevant properties. Each of the above issues could be expressed in terms of alternative equations that generate the amount of information carried by inflected form of an adjective. The informational values were correlated with mean reaction time to inflected adjectival forms. The outcome of the two experiments indicated that number of syntactic functions/meanings is the obligatory term in the equation that generates the amount of information carried by an adjectival inflected form. However, unlike nouns, where the amount information was specified in terms of ratio between a. sum of frequencies of inflected cases encompassed by a given inflected form and b. sum of its functions/ meanings, equation for adjectives includes s...

Hrotsvithin Dulcitius - prijevod i komentar

2017

Zahvaljujem svojem mentoru na savjetima za vrijeme pisanja rada, profesoru s KBF-a, dr. sc. Nenadu Maloviću na pomoći oko suvremene crkvene terminologije, Filozofskom fakultetu u Zagrebu na obrazovanju i svojim roditeljima na svemu što su učinili za mene i bez kojih ovaj rad ne bi bio moguć na više načina. Sadržaj HROTSVITHA I NJEZINA DJELA .

Štovanje božanstava među vojnicima u Saloni tijekom principata

2015

Filozofski fakultet u Splitu Odsjek za povijest Put iza nove bolnice 10c U radu se obrađuje 12 salonitanskih natpisa koje su različitim božanstvima posvetili pripadnici rimske vojske tijekom principata. Autor izlaže o kultovima spomenutih božanstava u Saloni, o okolnostima nastajanja pojedinih posveta i statusu vojnika koji su ih postavili.

Aleksandrijska knjižnica i njeno uništenje

2014

ALEKSANDRIJSKA KNJIŽNICA I NJENO UNIŠTENJE Aleksandrijska knjižnica je najslavnija knjižnica u ljudskoj povijesti. Njen nastanak i djelovanje u cilju okupljanja svog ljudskog znanja pod jednim krovom inspirirajuća je i u današnjem dobu. Njeni pokrovitelji Ptolomejevići velikodušno su darivali Knjižnicu i institucije povezane s njom, ali i brojne učenjake koji su djelovali u Aleksandriji. No Aleksandrijsku knjižnicu zadesila je tragična sudbina. Veliki osvajač Julije Cezar nenamjerno je uništio Kraljevsku knjižnicu. Muzej nestaje u nemirima i sukobima prvih stoljeća nove ere, a posljednji ostatak knjižnice ona u Serapeju, nestala je za vrijeme sukoba kršćana i pogana. U srednjem vijeku nastaje mit o arapskoj krivnji za uništavanje knjižnice, koji i danas izaziva prijepore. U XX. stoljeću nastaje ideja o obnovi knjižnice u Aleksandriji. Početkom XXI. stoljeća otvara se Bibliotheca Alexandrina nedaleko od mjesta drevne Aleksandrijske knjižnice.

The prosody of commencing

Zbornik Akademije umetnosti, 2016

U ovom tekstu razmatraju se problemi modernizma u kontekstu suvremenosti na relaciji: autor-njegovo djelo. Lajtmotiv je izgled naslikane slike u situaciji slikarevog aktualnog pogleda. Pitanje započinjanja i realizacije postavljeno je kao međuodnos subjekta-autora opremljenog pogledom i objekta-djela opremljenog izgledom. Tema započinjanja razvija se na primjerima Aristotelovog "praznog uma" i Dekartove (Descartes) metodičke sumnje koja prethodi cogitu, da bi prerasla u temu opažanja na primjerima Huserlove (Husserl) fenomenologije i Bergsonovog tumačenja svijesti. Povratak "započinjanju" je u zadnjem poglavlju posvećenom Žunecovom obrazlaganju izvornog značenja mimesis. Do potonjeg se došlo preko razlaganja Barklijeve (Berkeley) "esse…", te Lakanovog (Lacan) i Žižekovog tumačenja subjekta kao "praznog mjesta". Ovim promišljanjima nastojalo se ukazati na specifični problem slike iz pozicije samog autora i obratno. Budući da adekvatni (znanstveni) jezik za ovaj sadržaj nije u opticaju, poseže se za metaforičkim, te za filozofijskim metajezikom. U tom smislu ovaj tekst je i pokušaj inauguracije jednog diskursa koji proizlazi iz umjetničke prakse i njoj je poglavito namijenjen. Ključne riječi: subjekt, izgled, pogled, stvari, mimesis Slava ripada Bogu koji je učinio stvari ni iz čega i time uništio Ništa.