Vedad Gurda | University of Tuzla (original) (raw)

Papers by Vedad Gurda

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli, br.2, 2022

U ovom radu autori obrađuju pravnu prirodu, vrste i najznačajnije benefite primjene alternativnih... more U ovom radu autori obrađuju pravnu prirodu, vrste i najznačajnije benefite primjene alternativnih (diverzionih) mjera prema maloljetnim učiniteljima krivičnih djela. Poseban fokus usmjeren je na diverzione mjere koje izriču policijski službenici. S tim u vezi, analizirane su mjere ovog tipa u relevantnim zakonodavstvima i praksi u Engleskoj i Velsu, Republici Irkoj, Kanadi i Bosni i Hercegovini. Došlo se do saznanja da se mjere policijske diverzije prema maloljetnicima mnogo češće primjenjuju u spomenutim državama anglo-američke pravne tradicije nego li u Bosni i Hercegovini. Razloge zašto je to tako treba tražiti u činjenici da zakoni tih država poznaju više vrsta ovih mjera, te da su zakonske mogućnosti njihove primjene mnogo šire u odnosu na maloljetničko krivično zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini.

Ključne riječi: alternativne (diverzione) mjere, diverzija, maloljetni učinitelji, policijsko upozorenje

Revija za pravo i ekonomiju (Mostar), br. 2, 2022

Rukovodeći se naučnim spoznajama da maloljetnici predstavljaju posebnu kategoriju osoba, koje se ... more Rukovodeći se naučnim spoznajama da maloljetnici predstavljaju posebnu kategoriju osoba, koje se nalaze u procesu psihofizičkog i socijalnog rasta
i razvoja, u savremenom krivičnom pravu postoji opći konzenzus da tu kategorija nedoraslih osoba (učinitelja) treba posebno krivičnopravo tretirati, te u savremenim uporednim krivičnim zakonodavstvima ova kategorija učinitelja uživa specifični (povlašteni) krivičnopravni status u odnosu na punoljetne učinitelje krivičnih djela. Ipak, u pojedinim zakonodavstvima postoje mogućnosti da se i prema maloljetnim učiniteljima primjenjuju pravila općeg krivičnog prava (krivičnog prava za odrasle).
S tim u vezi, u pojedinim državama, poput SAD-a, Irske, Kanade, Belgije, Japana, Poljske itd. u kojima primarna nadležnost za procesuiranje maloljetnih učinitelja pripada maloljetničkom krivičnom pravosuđu, koje toj kategoriji učinitelja izriče specifične maloljetničke sankcije, u pojedinim slučajevima postoji mogućnost da se maloljetni učinitelji teških krivičnih djela i određenog (starijeg) uzrasta upute na sud opće nadležnosti (eng. transfer to the adult court, waiver), koji im u tom slučaju izriče sankcije općeg krivičnog prava, odnosno krivičnog prava koje se primjenjuje na punoljetne učinitelje. Slična rješenja susreću se i u holandskom zakonodavstvu.
Dodatno, mogućnosti primjene općeg krivičnog prava prema maloljetnim učiniteljima krivičnih djela susreću se i u većini (maloljetničkih) krivičnih zakonodavstava država sa prostora bivše Jugoslavije, gdje postoji mogućnost da se krivični postupak prema maloljetniku koji je učestvovao u izvršenju krivičnog djela zajedno sa punoljetnim licem spoji i provede kao tzv. jedinstveni (spojeni) postupak, koji se u osnovi odvija prema procesnim pravilima općeg krivičnog procesnog prava primjenjivog
prema punoljetnim učiniteljima krivičnih djela, odnosno prema odredbama
Zakona o krivičnom postupku.
U radu su detaljno analizirani navedeni mehanizmi primjene općeg krivičnog prava prema maloljetnim učiniteljima krivičnih djela u uporednom pravu, te usklađenost istih sa međunarodnim standardima postupanja sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom. Došlo se do zaključka da ovakva legislativna rješenja nisu u suglasju sa pravnim standardima artikuliranim od strane Komiteta UN o pravima djeteta, te su s tim u vezi ponuđeni i određeni prijedlozi za izmjene relevantnih zakona pojedinih država (sa prostora bivše SFRJ) u cilju usklađivanja istih sapreporukama Komiteta UN o pravima djeteta.

Monumenta Srebrenica, vol. 11, 2022

Ratko Mladić, the former Commander of the Headquarters of the Republika Srpska Army, was convicte... more Ratko Mladić, the former Commander of the Headquarters of the Republika Srpska Army, was convicted by the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia (ICTY) for participating in a) crimes of genocide against the Muslim (Bosniak) population in Srebrenica in July 1995, b) certain crimes against humanity (persecution, murders, extermination, deportation and forcible transfer) carried out against Bosnian Muslims and Bosnian Croats in the following municipalities: Banja Luka, Bijeljina, Foča, Kalinovik, Ključ, Kotor-Varoš, Novi Grad, Prijedor, Rogatica, Sanski Most, Sokolac and Vlasenica, and Sarajevo (muder as a form of this crime), and c) certain acts (terrorism and illegal attacks on civilians) committed as part of the sniping and shelling campaign in Sarajevo, as well as hostage-taking (members of the UN peacekeeping force), and which constitute alternative acts of committing (forms) of crimes of violation of the laws and customs of war.
The ICTY's competent judicial councils have founded Ratko Mladić's criminal responsibility for his participation and significant contribution to the realization of the four Joint Criminal Ventures (JCEs), whose creators and participants were representatives of Bosnian Serbs, who used positions of the highest-ranking political and miliatry authority and encouraged members of the Republika Srpska Army, Ministry of Internal Affairs of the Republika Srpska, and in some cases members of some of paramiliatry formations, Territorial Defense and regional and municipal authorities of the Republika Srpska to commit systematic apocalyptic crimes against the population of Bosnian Muslims (Bosniaks) and Bosnian Croats during the armed conflict in Bosnia and Herzegovina during the period from 1992 to 1995.
Because of all of the above, Ratko Mladić was sentenced to life imprisonment. This sentence brought some satisfaction to the victims of the mentioned crimes, but unfortunately a significant part of the public in the Bosnian-Herzegovinian entity Republika Srpska, as well as in neighboring Serbia, considers the verdict unjust, as well as the entire legal legacy of the ICTY, perceiving it as “part of a global conspiracy against the Serbs”. Furthermore, during the last decade in the public space of the Republika Srpska and neighboring Serbia, planned campaigns and monstrous narratives of denying the nature and scale of the mentioned crimes, especially the
genocide in Srebrenica, have been observed by the intellectual and political elites, but also by the common people. In certain cases, this denial of crime turns into an even more ominous phase of triumphalism, which is reflected in the glorification of Ratko Mladić, as well as other convicted criminals, and the glorification of their criminal heritage, while at the same time humiliating the victims.
One of the more credible ways of debunking that orchestrated revisionism and denialism is to confront with the same path the formal judicial truth contained in final judicial decisions of independent and impartial courts, such as (was) the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia, established by the United Nations. In the text that follows, the chronology of
Ratko Mladić’s trial before this court is given, as well as the most significant conclusions of the ICTY Trial Chamber about his criminal activities during the armed conflict in Bosnia and Herzegovina in the period from 1992 to 1995, which were legally confirmed by the Appellate Council.
Key words: genocide in Srebrenica, crimes against humanity, violations
of the laws or customs of war, joint criminal enterprise, ICTY

Monumenta Srebrenica, br. 11, 2022

Sažetak Ratko Mladić bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske pravomoćno je osuđen o... more Sažetak
Ratko Mladić bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske pravomoćno je osuđen od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) zbog učešća u izvršenju a) zločina genocida nad muslimanskim (bošnjačkim) stanovništvom Srebrenice tokom jula 1995. godine, b) pojedinih oblika zločina protiv čovječnosti (progon, ubistva, istrebljenje, deportacija i prisilno premještanje) koji su izvršeni nad bosanskim Muslimanima i bosanskim Hrvatima u općinama: Banja Luka, Bijeljina, Foča, Kalinovik, Ključ, Kotor-Varoš, Novi Grad, Prijedor, Rogatica, Sanski Most, Sokolac i Vlasenica, te Sarajevo (ubistvo kao oblik ovog zločina), te c) pojedinih dijela (terorisanja i protivpravnih napada na civile) koja su počinjena u okviru kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja Sarajeva, kao i djelo uzimanja talaca (pripadnika mirovnih snaga UN), a koja djela čine alternativne radnje učinjenja (oblike) zločina kršenja zakona i običaja ratovanja.
Nadležna sudska vijeća MKSJ fundirala su krivičnu odgovornost Ratka Mladića na njegovom učeću i znatnom doprinosu u ostvarenju četiri udružena zločinačka poduhvata (UZP), čiji su idejni kreatori i učesnici bili predstavnici najvišeg političkog i vojnog rukovodstva bosanskih Srba, koji su koristeći pozicije političkog i vojnog autoriteta podsticali i koristili pripadnike Vojske Republike Srpske, Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, te u nekim slučajevima pripadnike pojedinih paravojnih formacija, Teritorijalne odbrane i regionalnih i općinskih vlasti Republike Srpske radi izvršenja sistematskih zločina apokaliptičke naravi nad stanovništvom bosanskih Muslimana (Bošnjaka) i bosanskih Hrvata tokom oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. go 1995. godine.
Zbog svega navedenog Ratko Mladić je osuđen na kaznu doživotnog zatvora. Ova osuda donijela je izvjesnu satisfakciju žrtvama spomenutih zločina, no nažalost značajan dio javnosti u bosansko-hercegovačkom entitetu Republika Srpska, kao i u susjednoj Srbiji presudu smatra nepravednom, kao i cjelokupno pravno naslijeđe MKSJ, percipirajući ga „dijelom globalne zavjere protiv Srba“. Štaviše, tokom zadnje decenije u javnom prostoru Republike Srpske i susjedne Srbije uočavaju se planske kampanje i monstruozni narativi negiranja prirode i razmjera spomenutih zločina, posebno genocida u Srebrenici, od strane intelektualnih i političkih elita, ali i običnog populusa. U određenim slučajevi to negiranje zločina prerasta u još zloslutniju fazu trijumfalizma, koja se ogleda u slavljenju Ratka Mladića, kao i drugih osuđenih zločinaca, te glorificiranju njihovog zločinačkog nasljeđa, uz istovremeno ponižavanje žrtava.
Jedan od kredibilnijih načina razobličavanja tog orkestriranog revizionizma i denijalizma jeste suprostavljanje istom putem formalne sudske istine sadržane u pravomoćnim sudskim odlukama nezavisnih i nepristrasnih sudova, kakav je (bio) Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, osnovan od strane Ujedinjenih Nacija. U tekstu koji slijedi data je hronologija suđenja Ratku Mladiću pred ovim sudom, te najznačajniji zaključci Pretresnog vijeća MKSJ o njegovom zločinačkom djelovanju tokom oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. go 1995. godine, a koji su pravomoćno potvrđeni i od strane Žalbenog vijeća.
Ključne riječi: genocid u Srebrenici, zločini protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja, udruženi zločinački poduhvat, MKSJ

Anali Pravnog fakulteta u Zenici, 2021

Bail represents one of the measures to ensure the presence of the suspect or accused and the succ... more Bail represents one of the measures to ensure the presence of the suspect or accused and the successful conduct of criminal proceedings. This paper analyzes the quality of the Bosnian-Herzegovinian (hereinafter: BiH) norm for standardizing the bail, and as a hypothesis that was tested, the statement was defined that the bail is not well standardized in the laws of Bosnia and Herzegovina and there is a need for improvement. The aim of the paper and hypothesis testing was conducted through the analysis of the norm in Bosnia and Herzegovina and in comparative law, and finally empirical research has been conducted within the judicial community on the quality of the norm. The analysis of the norm shows the differences between the standard of Bosnia and Herzegovina and the norm of the surveyed countries in terms of bail. Special differences were observed in terms of detention grounds for which bail can be imposed as a substitute for detention, the existence of a conditional bail and some other specifics that are defined in the analyzed countries in a way different from the BiH norm. The conducted empirical research showed that the judicial community is not satisfied with the quality of the norm and that it needs to be improved, which is a confirmation of the research hypothesis.

Historijski pogledi, vol. IV, br. 6, 2021

Oružane sukobe u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. do 1995. godine, a koji su okončani zaklj... more Oružane sukobe u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. do 1995. godine, a koji su okončani zaključivanjem tzv. Dejtonskog mirovnog sporazuma, obilježilo su ozbiljna kršenja temeljnih ljudskih prava i sloboda te vršenja strašnih ratnih zločina. Procesuiranje optuženih za ove zločine odvija(lo) se na nekoliko nivoa, odnosno pred: a) Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), b) domaćim sudovima i c) sudovima pojedinih inostranih država. U radu su analizirani određeni pokazatelji vezani za procesuiranje navedenih zločina, njihov obim i struktura, kao i odnos osuđujućih i oslobađajućih presuda za pojedine ratne zločine, obim primjene konvencionalnih i sumarnih formi okončanja krivičnih predmeta te sudska politika sankcioniranja učinilaca odnosnih krivičnih djela. Došlo se do saznanja da je sa krajem 2020. godine okončano na stotine krivičnih postupaka protiv približno hiljadu optuženih. Najveći broj optuženih je procesuiran pred Sudom Bosne i Hercegovine (Sud BiH), potom pred MKSJ te nešto manji broj pred sudovima država sa prostora bivše SFRJ i pojedinih zapadno-evropskih država.
Istraživanjem je utvrđeno da je pred MKSJ od sveukupnog broja optuženih za ratne zločine počinjene na prostoru Bosne i Hercegovine njih čak 90,2% pravosnažno osuđeno za neki od datih zločina, dok je stopa osuđenih u odnosu na optužene pred Sudom BiH iznosila 67,2%, a pred sudovima u Republici Srbiji 70,2%. Zanimljivo je da je pred MKSJ čak 24,3% optuženih osuđeno u sumarnom postupku na temelju sporazuma o izjašnjenju o krivnji (plea agreement), dok je pred Sudom BiH primjenom sporazuma o priznanju krivnje (plea bargaining) kao konsenzualnog modela okončanja krivičnih predmeta osuđeno 13,3% optuženih. Za zločin genocida kao najteži zločin pred MKSJ, Sudom BiH i njemačkim sudovima osuđene su do sada 22 osobe i sve osude odnosile su se na djelovanje Vojske Republike Srpske tokom rata u Bosni i Hercegovini.. Na kraju, utvrđeno je da su pojedini sudovi, posebno Sud BiH, baštinili relativno blagu politiku kažnjavanja ratnih zločina.

Ključne riječi: genocid i ratni zločini u Bosni i Hercegovini, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, Sud Bosne i Hercegovine, kaznena politika, sporazum o priznanju krivnje

Abstract
The armed conflicts in Bosnia and Herzegovina in the period from 1992 to 1995, which ended with the conclusion of the so-called The Dayton Peace Agreement was marked by serious violations of fundamental human rights and freedoms and the commission of horrific war crimes. Prosecution of defendants for these crimes takes place at several levels, ie before: a) the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia (ICTY), b) domestic courts and c) courts of certain foreign states. The paper analyzes certain indicators related to the prosecution of these crimes, their scope and structure, as well as the ratio of convictions and acquittals for certain war crimes, the scope of application of conventional and summary forms of ending criminal cases and court policy of sanctioning perpetrators. It was learned that by the end of 2020, hundreds of criminal proceedings against approximately a thousand defendants had been completed. Most of the accused were prosecuted before the Court of Bosnia and Herzegovina (Court of BH), followed by the ICTY, and a slightly smaller number before the courts of the former SFRY and some Western European countries.
The research established that before the ICTY, out of the total number of accused for war crimes committed in Bosnia and Herzegovina, as many as 90.2% were convicted of some of these crimes, while the rate of convicted in relation to accused before the Court of BH was 67.2% , and before the courts in the Republic of Serbia 70.2%. It is interesting that before the ICTY as many as 24.3% of the accused were convicted in summary proceedings on the basis of a plea agreement, while before the Court of BH 13,3% of the accused were convicted using a plea bargaining as a consensual model for ending criminal cases. So far, 22 people have been convicted of the crime of genocide as the most serious crime before the ICTY, the Court of BH and German courts, and all convictions related to the activities of the Army of Republika Srpska during the war in Bosnia and Herzegovina. Court of BH, inherited a relatively mild policy of punishing war crimes. Finally, it was found that certain courts, especially Court of BH, inherited a relatively mild policy of punishing war crimes.
Keywords: genocide and war crimes in Bosnia and Herzegovina, ICTY, Court of Bosnia and Herzegovina, penal policy, plea agreement

Monumenta Srebrenica, no. 10, , 2021

In this paper, the authors pointed out the basic characteristics of the processing of war crimes ... more In this paper, the authors pointed out the basic characteristics of the
processing of war crimes that took place during the 1992-1995 war on the
territory of Bosnia and Herzegovina and offered a brief overview of the genesis
of the establishment, organization, competencies and challenges in the work
of the War Crimes Chamber of the Court of Bosnia and Herzegovina. The
Department is a judicial forum that, in accordance with the laws of Bosnia
and Herzegovina, has original competencies related to the processing of war
crimes, but it can also delegate those competencies to the entity courts, which
it often does in practice.
However, the central focus of this paper was the research of certain
segments of the fifteen-year activity of this Department in the processing of
war crimes in the period 2005-2020. The paper presents a descriptive analysis
of certain indicators, which, among other things, included the structure and
phenomenological characteristics of the observed crimes, the gender structure
of their perpetrators, the type of procedure (regular or summary) in which
the crimes in question were completed, the ratio of convicts and acquittals
for individual crimes, the manner in which the court decides on the property
claim of the injured party and the penal policy, i.e. the policy of sanctioning
perpetrators of war crimes.
It was established that in the observed period of time, hundreds of
criminal proceedings against exactly 400 indictees were completed before
the War Crimes Chamber of the Court of Bosnia and Herzegovina, and
approximately the same number of criminal proceedings are still pending.
The largest number of prosecuted are males, who in the majority of cases were
276
prosecuted for the criminal offense of crimes against humanity and war crimes
against civilians. Approximately 2/3 of the accused were found guilty of the
crimes charged in the indictment, while 1/3 were acquitted. It was established
that the court councils in an extremely small number of cases in criminal
proceedings decided on the property claim of the injured parties, and that they
inherited a relatively mild penal policy.
Key words: war crimes, genocide in Bosnia and Herzegovina, War
Crimes Chamber of the Court of Bosnia and Herzegovina, criminal policy,
property claim of the injured party

Monumenta Srebrenica, br. 10, 2021., 2021

U okviru ovog rada autori su ukazali na osnovne karakteristike procesuiranja ratnih zločina koji... more U okviru ovog rada autori su ukazali na osnovne karakteristike
procesuiranja ratnih zločina koji su tokom rata od 1992-1995. vršeni na
prostorima Bosne i Hercegovine. Ponudili su kraći osvrt na genezu uspostave,
organizaciju, nadležnosti te izazove u radu Odjela za ratne zločine Suda Bosne
i Hercegovine. Odjel predstavlja pravosudni forum koji u skladu sa zakonima
Bosne i Hercegovine ima izvorne nadležnosti vezane za procesuiranje ratnih
zločina, s tim da on te nadležnosti može delegirati i na sudove entiteta, što u
praksi nerijetko i čini.
Međutim, centralni fokus ovog rada predstavljalo je istraživanje
pojedinih segmenata petnaestogodišnjeg djelovanja ovog Odjela na
procesuiranju ratnih zločina u periodu 2005-2020. U radu je prikazana
deskriptivna analiza određenih pokazatelja, koja je, između ostalog,
obuhvatila strukturu i fenomenološke karakteristike posmatranih krivičnih
djela (zločina), spolnu strukturu njihovih učinitelja, vrstu postupka (redovni
ili sumarni) u okviru kojeg su okončani predmetni zločini, omjer osuđujućih
i oslobađajućih presuda za pojedine zločine, način odlučivanja suda o
imovinskopravnom zahtjevu oštećenog te kaznenu politiku, odnosno politiku
sankcioniranja učinitelja ratnih zločina.
Utvrđeno je da je u posmatranom vremenskom periodu pred Odjelom
za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine okončano na stotine krivičnih
postupaka protiv tačno 400 optuženih, a približno isti broj krivičnih postupaka
je još u toku. Najveći broj procesuiranih su osobe muškog pola, koje su u
pretežnom broju slučajeva procesuirane zbog krivičnog djela zločini protiv
čovječnosti i ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Približno 2/3 optuženih
su oglašeni krivim za zločine koji su im optužnicom stavljani na teret, dok
262
je 1/3 oslobođena odgovornosti. Utvrđeno je da su sudska vijeća u izuzetno
malom broju slučajeva u krivičnom postupku odlučivala o imovinskopravnom
zahtjevu oštećenih, te da su baštinila relativno blagu kaznenu politiku.
Ključne riječi: ratni zločini, genocid u Bosni i Hercegovini, Odjel za
ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine, kaznena politika, imovinskopravni
zahtjev oštećenog

Zbornik sa međunarodne naučne konferencije "Krivično zakonodavstvo i prevencija kriminaliteta (norma i praksa)", 2020

Istraživanje i analiza pojedinih kriminoloških obilježja učinitelja krivičnog djela izuzetno su v... more Istraživanje i analiza pojedinih kriminoloških obilježja učinitelja krivičnog
djela izuzetno su važni za razumijevanje uzroka određenog kriminalnog ponašanja, kao i za
preveniranje istog u budućnosti. S tim u vezi, ispitivana su pojedina kriminološka obilježja
128 učinitelja osnovnog i kvalifikovanih oblika ubistva, koji su u periodu od 2009. do 2019.
godine procesuirani pred Kantonalnim sudom u Tuzli, kao stvarno i mjesno nadležnim
sudom za procesuiranje ovih krivičnih djela na području Tuzlanskog kantona u prvom
stepenu. Rezultati istraživanja su pokazali da ubistva predstavljaju ekskluzivne delikte
muškaraca, među čijim učiniteljima, ali i žrtvama, u izuzetno velikom obimu participiraju
osobe muškog pola. Među učiniteljima preovladavaju osobe mlađe i srednje životne dobi,
niskog ili srednjeg nivoa obrazovanja, većinom nezaposleni i slabog imovnog stanja. Na
kraju, ono što je posebno bitno naglasiti jeste da iako mnoge studije ukazuju na relativno
snažnu povezanost između psihopatoloških faktora alkoholizma i duševnih bolesti, sa jedne
strane, te krivičnog djela ubistva, sa druge strane, rezultati ovog istraživanja nisu potvrdili
tu tezu. S tim u vezi, utvrđen je relativno mali udio onih koji su tempore criminis bili pod
dejstvom alkohola te još manji udio učinitelja krivičnog djela ubistva sa određenim duševnim
oboljenjem. Učinjenje krivičnog djela ubistva pod dejstvom opojnih droga detektirano je u
neznatnom obimu.
Ključne riječi: ubistvo, homiciditet, kriminološka obilježja, etiologija ubistva.

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli, broj 1-2/2020, 2020

SAŽETAK Jednu od savremenih tendencija u razvoju krivičnog procesnog prava pred-stavlja uvođenje ... more SAŽETAK Jednu od savremenih tendencija u razvoju krivičnog procesnog prava pred-stavlja uvođenje pojednostavljenih (sumarnih) formi postupanja u krivičnom postupku, koje imaju za cilj ubrzano rješavanje krivičnopravnih sporova i rasterećenje krivičnog pravosuđa. Među najzastupljenije forme sumarnih postupanja u uporednom pravu spada institut sporazuma o priznanju krivn-je, koji predstavlja nagodbu sui generis između tužioca i osumnjičenog/ optuženog, u okviru koje tužilac optuženom nudi određene procesne ben-efite u zamjenu za priznanje krivnje za učinjeno krivično djelo. Ti benefiti se, primjeri radi, mogu ogledati u predlaganju blaže kvalifikacije krivičnog djela, odnosno povlačenju pojedinih tačaka optužnice, predlaganju izricanja blažih krivičnopravnih sankcija itd. Postoji mnoštvo argumenata pro et con-tra primjene predmetnog instituta. Nedvojbeno je kako primjena sporazuma o priznanju krivnje doprinosi bržem rješavanju krivičnih predmeta i sman-jenju troškova krivičnog postupka, a istovremeno takvo priznanje, posebno ako je popračeno iskrenim pokajanjem, može predstavljati značajnu satisafa-kciju za žrtve. S druge strane, nagodba stranaka u krivičnom postupku može značajno ugroziti procese utvrđivanja materijalne istine i korektivne pravde, posebno u krivičnim postupcima koji se vode povodom ratnih zločina. U radu se nude osnovne informacije o procesuiranju ratnih zločina u Bosni i Hercegovini pred različitim pravosudnim forumima te razmatra normativni okvir za primjenu sporazuma o priznanju krivnje, kao i prednosti i nedosta-ci istog. Prikupljeni su i analizirani statistički pokazatelji o obimu primjene predmetnog instituta u krivičnim postupcima za ratne zločine počinjene na području Bosne i Hercegovine, koji su u proteklom periodu vođeni pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), srbijanskim Vedad Gurda

Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 41, br. 3/2020, 2020

od šest ili sedam godina u pojedinim državama, pa sve do osamnaest godina. U većini evropskih drž... more od šest ili sedam godina u pojedinim državama, pa sve do osamnaest godina. U većini evropskih država ova granica se veže za uzrast od 14 godina, što predstavlja minimalnu dob sposobnosti za kršenje krivičnog zakona koju predlaže Komitet UN za prava djeteta. U uporednom pravu značaj ove starosne granice je u pojedinim zakonodavstvima relativiziran propisivanjem dviju ili više takvih granica (u zavisnosti od težine krivičnih djela ili zbog primjene doli capax doktrine), kao i primjenom još nekih rješenja. S druge strane, u većini država krivično-pravno maloljetstvo traje do navršenih osamnaest godina, premda u pojedinim državama u SAD-u i nekim drugim vanevropskim državama ono prestaje i ranije. Značaj ove granice u pojedinim zakonodavstvima je relativiziran mogućnošću primjene maloljetničkog krivičnog prava i na (mlađe) punoljetne osobe, ali i mogućnošću upućivanja (transfera) maloljetnika na postupanje krivičnih sudova opće nadležnosti ("sudova za odrasle") i prije prestanka maloljetstva. U radu su analizirani međunarodni standardi koji se odnose na ova pitanja, kao i legislativna rješenja u državama iz regiona. Zaključno je konstatirano kako su rješenja koja sadrže maloljetnička krivična zakonodavstva država s prostora bivše SFRJ usklađena s međunarodnim standardima iz ove oblasti. Ključne riječi: maloljetni učinitelji; minimalna granica krivične odgovornosti; mlađi punoljetnici.

Revija za kriminologiju i krivično pravo (Beograd), vol. 58, br. 1-2/2020, 2020

Cilj ovog rada bio je ponuditi kraći pregled supranacionalnih standarda postupanja sa maloljetnic... more Cilj ovog rada bio je ponuditi kraći pregled supranacionalnih standarda postupanja sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom sadrža-nim u pojedinim dokumentima Vijeća Evrope i Evropske unije, te u od-lukama Evropskog suda za ljudska prava. S tim u vezi, dat je prikaz najznačajnijih standarda sadržanih u Evropskim pravilima o sankcija-ma i mjerama izrečenim maloljetnim učiniteljima krivičnih djela (Rec (2008) 11) i Smjernicama o pravosuđu prilagođenom djeci (2010) Vije-ća Evrope, te Direktivi EU 2016/800 o procesnim garancijama za dje-cu koja su osumnjičena ili optužena u krivičnim postupcima. Zaključno je konstatovano kako su reginalna zakonodavstva iz predmetne oblasti u značajnom obimu usklađena sa navedenim dokumentima, ali je i uka-zano na pojedine standarde koje bi de lege ferenda trebalo impregnira-ti u regionalne zakone iz oblasti maloljetničkog krivičnog pravosuđa. Ključne riječi: maloljetni učinitelji, evropski standardi, pra-va djece i maloljetnika.

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli, br. 1/2019, , 2019

SAŽETAK Predmetom istraživanja ovog rada bile su pojedine karakteristike osnovnog i kvalifikovani... more SAŽETAK Predmetom istraživanja ovog rada bile su pojedine karakteristike osnovnog i kvalifikovanih oblika krivičnog djela ubistva (N=109), čije je učinjenje svojim osuđujućim presudama u periodu 2009-2019. utvrdio Kantonalni sud u Tuzli, kao jedini stvarno i mjesno nadležni sud za procesuiranje datih krivičnih dje-la na području Tuzlanskog kantona u prvom stepenu. Također su analizirane i sankcije koje su izricane učiniteljima ovih krivičnih djela (N=122) te neka obilježja krivičnog postupka. S tim u vezi, utvrđeno je da je veći broj ubista-va na području Tuzlanskog kantona izvršen upotrebom hladnog oružja, u gradskim sredinama i u javnom prostoru (ulica, trg, park itd.). Kada je riječ o temporalnim odrednicama ovih krivičnih djela značajan dio istih počinjen je u noćnim satima ili iza ponoći, najčešće ponedeljkom i subotom te tokom mjeseca jula. Nešto više od dvije trećine krivičnih postupaka unutar kojih je procesuirano krivično djelo ubistva okončano je primjenom instituta spora-zuma o priznanju krivnje i izjašnjavanja o krivnji, kao skraćenih formi po-stupanja, a tek 32% predmeta je završeno u redovnoj krivičnoj proceduri. Na kraju, prema 65% učinitelja krivičnog djela ubistva izrečena je kazna zatvora ispod posebnog minimuma (< 5 god.), odnosno primjenjen je institut ublaža-vanja kazne te se može konstatirati kako je nadležni sud baštinio relativno blagu politiku sankcioniranja učinitelja odnosnog krivičnog djela. Za više od polovine učinitelja (59,8%) uz kaznu zatvora izrečena je neka od mjera sig-urnosti i to pretežno mjera oduzimanja predmeta. Ključne riječi: ubistva na području Tuzlanskog kantona, suđenje, kazne, sredstvo izvršenja, vrijeme i mjesto izvršenja Vedad Gurda, Amar Lukavačkić UDK: 343.61 Izvorni naučni rad

Pravna riječ (Banja Luka) br. 56, 2018

U radu se razmatra pravna priroda, uvjeti izricanja i trajanje te postupak i institucionalni okvi... more U radu se razmatra pravna priroda, uvjeti izricanja i trajanje
te postupak i institucionalni okvir izvršenja zavodske mjere upućivanja u
odgojnu ustanovu u zakonodavstvu i praksi u Bosni i Hercegovini. Također,dat je kratki prikaz sankcija sličnog tipa u uporednom pravu ali i benefita i nedostataka primjene ove vrste odgojnih mjera kao sankcija institucionalnog tipa. Dodatno, prezentirani su i analizirani zvanični podaci o obimu izricanja predmetne odgojne mjere u desetogodišnjem periodu (2007–2016) u Federaciji Bosne i Hercegovine te državama sa prostora bivše Jugoslavije.
Ključne riječi: odgojne mjere, zavodske mjere, upućivanje u odgojnu
ustanovu.

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Tuzli br. 1, 2018

The main objective of this document was to research and describe the main characteristics of pros... more The main objective of this document was to research and describe
the main characteristics of prosecuting criminal acts of corruption
at the competent courts on the territory of Tuzla Canton, Bosnia and
Herzegovina The motives for conducting this research relate to the
perception among the general public of high prevalence of corruption in our country and thus in our Canton as well, which is the most
populated Canton in the Federation of Bosnia and Herzegovina, while
the issue of prosecution of such criminal acts on the territory of this
Canton is scientifically unexplored. The authors have analyzed 89
cases (with 138 defendants) which, in the period from 2001. to 2017.,
have been brought before the competent municipal courts on the territory of this Canton and the Cantonal Court in Tuzla. The research
determined that 65% of the defendants have been found guilty for
crimes they have been accused of, the most common crime being
abuse of official position or power. Approximately half of the guilty
verdicts was made following main court trial, while the others were
made by implementing some other processing forms of summary
proceedings. The cases were predominantly against natural persons
of the male gender, without prior convictions, a considerable proportion of which had at least a university level education (60%), in most
cases employed, whereby the majority has stated that they are of
medium financial standing. In only 15 cases the courts have ruled
to confiscate the unlawfully acquired against from the perpetrators, whereby the lowest confiscated gains from a natural person was in
the amount of 100 KM, and the highest in the amount of 1,525,711.21
KM. In only 12 cases the courts have awarded damages to the plaintiffs in criminal proceedings, while in all other cases they were referred to the option of initiating civil proceedings for this purpose.
68% of the guilty persons were sentenced to probation, 31% were
given prison sentences, while 1% were given monetary sentence. Of
those which were given prison sentences,50% were given a prison
term of up to six months, 22% a prison term between six months
and one year, 25% between one- and four-year terms, and 3% more
than four years. All this implies a conclusion that the courts on the
territory of the Tuzla Canton have a very lenient policy of penalizing
perpetrators of criminal acts of corruption, which the authors of the
document strongly criticize, and express strong doubts that such penal policy could achieve a meaningful result with respect to fighting
corruption and attaining the protective function of criminal law.
Key words: corruption criminal offenses, sanctioning policy,

SAŽETAK U radu je prikazan procesnopravni položaj oštećenog u krivič-nom procesnom zakonodavstvu ... more SAŽETAK U radu je prikazan procesnopravni položaj oštećenog u krivič-nom procesnom zakonodavstvu Federacije Bosne i Hercegovine u kontekstu imovinskopravnog zahtjeva. S tim u vezi, analizi-rana je njegova pravna priroda, pretpostavke za primjenu, te postupak i način odlučivanja o istom. Također, razmatrane su i zakonske pretpostavke i procedure za primjenu privremenih mjera osiguranja ovog zahtjeva, te medijacije između ošteće-nog i optuženog u pogledu nadoknade štete povodom izvrše-nog krivičnog djela. Paralelno s tim provedena su i empirijska istraživanja o korištenju ovih instituta u praksi sudova na po-dručju Federacije Bosne i Hercegovine. Utvrđeno je da sudovi u relativno malom broju slučajeva odlučuju o predmetnom zahtjevu u krivičnom postupku, kao i da uopće ne primjenjuju privremene mjere njegovog osiguranja niti institut medijacije. Na kraju rada autori su ponudili i određene prijedloge de lege ferenda. Ključne riječi: oštećeni u krivičnom postupku, imovinsko-pravni zahtjev, privremene mjere, medijacija 88

Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci br. 2, 2015

Sažetak Imajući u vidu da u spektru maloljetničkih krivičnih sankcija kazna lišenja slobode preds... more Sažetak Imajući u vidu da u spektru maloljetničkih krivičnih sankcija kazna lišenja slobode predstavlja najstrožiju krivičnu sankciju, međunarodni dokumenti iz oblasti postupanja sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom proklamiraju standard da se ona ima izricati samo kao krajnje sredstvo (ultima ratio) i u što kraćem trajanju. Upravo pitanja mogućeg trajanja predmetne sankcije, te obima njenog izricanja predstavljaju neka od osnovnih obilježja zakonske i sudske politike sankcioniranja maloljetnika, te čine predmet istraživanja ovog rada. Autor je analizirao kako su ova pitanja uređena u bosanskohercegovačkom i uporednom pravu, te kako su spomenuti standardi oživotvoreni u praksi. Primjenom komparativnopravne analize utvrđeno je kako postoje određeni pokazatelji da Bosna i Hercegovina spada u red zemalja koje baštine " humanu " politiku sankcioniranja maloljetnih učinitelja krivičnih djela, te da su spomenuti međunarodni standardi dosljedno prihvaćeni kako u pravu, tako i u sudskoj praksi ove zemlje. Ključne riječi: maloljetni učinitelji krivičnih djela, trajanje kazne maloljetničkog zatvora, politika kažnjavanja maloljetnika. 1. UVOD Za razliku od velikog broja uporednih zakonodavstava koja poznaju različite mogućnosti kažnjavanja maloljetnika, a koje se kreću od novčane kazne do lišenja slobode, 1 zakonodavstvo Bosne i Hercegovine poznaje samo jednu sankciju takvog tipa-kaznu maloljetničkog zatvora. To je specifična sankcija lišenja slobode maloljetnika, koja je u predmetno zakonodavstvo prvi put uvedena Novelom KZ FNRJ iz 1959. godine prilikom sveobuhvatne reforme dotadašnjeg ex-jugoslovenskog maloljetničkog krivičnog zakonodavstva. Uvođenjem ove sankcije napuštena je 1 Perić, O., Krivičnopravni položaj maloletnika, Institut za kriminološka i sociološka istraživanja, Beograd, 1975, str. 195.

1 Denis Husić je diplomirani pravnik i magistar prava. Zaposlen je u J.U. Odgojni centar Tuzlansk... more 1 Denis Husić je diplomirani pravnik i magistar prava. Zaposlen je u J.U. Odgojni centar Tuzlanskog kantona u Tuzli u kojem obnaša funkciju direktora. SAŽETAK U radu se razmatraju pojam i pravna priroda alternativnih mjera, s posebnim osvrtom na policijsko upozorenje kao mjeru koju poznaje samo novo maloljetničko krivično zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini. Autor prvotno analizira uvjete i procedure primjene policijskog upozorenja, te nudi kritički osvrt na opravdanost uvođenja jedne takve mjere u domaće pravo. Pri tome, on zastupa mišljenje da uvođenje te mjere ima valjano naučno i praktično opravdanje, zbog mnoštva benefita koje donose alternativne mjere kao instrumenti izbjegavanja i preusmjeravanja krivičnog postupka prema maloljetnicima, daljnje harmonizacije domaćeg zakonodavstva s relevantnim međunarodnim dokumentima, te legislativnog artikuliranja već postojeće prakse. No, autor iznosi i stav da je trebalo ovu mjeru kreirati na nešto drugačiji način. Ključne riječi: maloljetni učinitelji krivičnih djela, alternativne mjere, policijsko upozorenje 42

Chapter in the book "Monumenta Srebrenica 4" (English version), 2015

The subject matter of this research paper is the crime of genocide as the "crime of crimes", its ... more The subject matter of this research paper is the crime of genocide as the "crime of crimes", its legal elements and prosecution in Bosnia

Poglavlje u knjizi "Monumenta Srebrenica 4" (Bosansko izdanje), str. 32-68, 2015

Predmet istraživanja ovog rada čini zločin genocida kao "zločin nad zločinima", njegova pravna ob... more Predmet istraživanja ovog rada čini zločin genocida kao "zločin nad zločinima", njegova pravna obilježja, te procesuiranje genocida u Bosni i Hercegovini pred različitim pravosudnim forumima. Autor daje pregled relevantnih sudskih odluka internacionalnih pravosudnih tijela, kao što su Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde, ali i nacionalnog krivičnog pravosuđa Bosne i Hercegovine i Njemačke, koje su nastale kao rezultat postupaka koji su vođeni povodom optužbi za genocid na prostoru Bosne i Hercegovine protiv određenih fizičkih osoba, ali i država kao subjekata javnog prava. Pa premda je stručnoj, ali i općoj javnosti dobro poznata činjenica da su međunarodni sudovi, kao i nacionalno pravosuđe Bosne i Hercegovine zlodjela apokaliptičnih razmjera koja su se u julu 1995. godine događala na području Srebrenice pravno kvalifikovali kao zločin genocida, na marginama kolektivnog pamćenja ne samo međunarodne, već i domaće javnosti ostala je činjenica da su njemački sudovi temeljem univerzalne jurisdikcije utvrdili da se genocid dogodio i u drugim krajevima Bosne i Hercegovine: Doboju, Kotor Varoši, Osmacima kod Zvornika i Foči. Pored navedenog, u radu se analiziraju i pravna obilježja predmetnog zločina, prevashodno na temelju judikature koju su iznjedrili međunarodni i nacionalni sudovi spomenutih zemalja, ali i zagovara potreba za reinterpretacijom pojedinih obilježja genocida u odnosu na jurisprudenciju koja je prihvaćena u praksi predmetnih sudova, te nude prijedlozi za noveliranje pravnog određenja genocida.