Ivan Josipović | University of Zadar (original) (raw)

Papers by Ivan Josipović

Radovi Instituta za povijest umjetnosti 46, 2022

U članku se objavljuje i po prvi put detaljno obrađuje šest ulomaka predromaničkih reljefa pronađ... more U članku se objavljuje i po prvi put detaljno obrađuje šest ulomaka predromaničkih reljefa pronađenih tijekom arheološko-konzervatorskih istraživanja današnje župne crkve sv. Ivana Krstitelja u Konjevratima kod Šibenika 2003. godine. Revalorizirajući spoznaje do kojih se tom prilikom došlo, a koje nikad nisu primjereno predstavljene javnosti, autori raščlanjuju nekoliko faza gradnje konjevratske crkve od ranoga srednjeg vijeka do danas, navedene reljefe pripisuju Dvorskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira, a na jednom od njih iščitavaju i spomen županske titule – IUPAN[us]. Također, objavljujući podatke iz dosad uglavnom nepublicirane arhivske građe, dokazuju da je današnja konjevratska župna crkva zapravo stara crkva sv. Jurja u srednjovjekovnim Koljevratima (što je u dosadašnjoj literaturi bilo tek stidljivo primijećeno), kao i da se radi o povijesno vrlo značajnoj građevini koja je bila važan orijentacijski reper u prostoru, pa samim time i današnje Konjevrate stavljaju uz bok najvažnijim lokalitetima za hrvatsku (rano)srednjovjekovnu povijest.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Siniša Bilić-Dujmušić, Bitka kod Krka 49. godine prije Krista // The Battle of Krk in 49 BC, 2022

Neke se knjige rađaju u dahu, a nekima treba nekoliko desetljeća istraživanja i životnoga iskustv... more Neke se knjige rađaju u dahu, a nekima treba nekoliko desetljeća istraživanja i životnoga iskustva da ugledaju svjetlo dana. Zametak ovoga djela nastao je davne 2000. godine kao jedno od poglavlja autorove magistarske radnje Ratne operacije u provinciji Ilirik 49.-47. pr. Kr., nastale pod mentorstvom prof. dr. sc. Slobodana Čače, u vrijeme dok se titula magistra, točnije magistra znanosti (mr. sc.), stjecala svečanošću usmene obrane rada kao završnoga čina u okončanju poslijediplomskoga studija. Od tada do danas ono je dopunjavano brojnim novim saznanjima u povijesnoj i arheološkoj znanosti o rimskoj povijesti i vojsci iz vremena čuvenoga Cezara, koje autor na razumljiv i jednostavan način prezentira u knjizi, pa čitatelj može dobiti varljiv dojam da se radi o lakom štivu. No, knjiga koju držite u ruci daleko je od toga. Premda se može čitati kao zanimljiva pripovijest, ovo je prije svega detaljna znanstvena analiza društvenoga i vojno-političkoga konteksta kasne rimske Republike, unutar kojega se rješavaju brojni logistički, inženjerijski i operativni problemi u stvarnom prostoru otoka Krka i njegova okruženja.
Na temelju sveobuhvatne analize povijesnih izvora, koji se donose u izvorniku i prijevodu u Dodatku II (pa ih čitatelj može lako provjeriti), te terenskih istraživanja i eksperimentiranja, nečega ne baš svojstvenog povijesnoj znanosti, autor prvi put donosi potpunu rekonstrukciju bitke na Krku iz 49. g. pr. Kr. između Cezarovih i Pompejevih snaga iz rimskoga građanskog rata te nudi argumentirane prijedloge i zaključke o detaljima toga događaja. Tako prvi put ispred sebe imamo knjigu koja ispunjava dio povijesne praznine kvarnerskoga područja, koje je još uvijek poprilična nepoznanica u starovjekovnoj povijesti. Oplemenjena prekrasnim ilustracijama, preciznim kartama i fotografijama koje zorno prikazuju o čemu autor govori te poglavljem Who is Who (Dodatak I: Tko su ti ljudi?), koje omogućuje brz uvid u životopise sudionika opisanih događaja, knjiga se na suvremen način bavi povijesnom bitkom, što ju stavlja uz bok svjetskim izdanjima iz oblasti vojne povijesti. Nadamo se da će i hrvatski čitatelji uživati u ovome vrhunskom štivu.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

MENS ACRIS IN CORPORE COMMODO - zbornik povodom sedamdesetog rođendana Ivana Matejčića / Festschrift in Honour of the 70th Birthday of Ivan Matejčić, (eds.) Marijan Bradanović, Miljenko Jurković, Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb - Motovun, 2021

The article endeavours to offer a complete iconographic and iconological interpretation of the mo... more The article endeavours to offer a complete iconographic and iconological interpretation of the mosaics in the main apse and the triumphal arch of the Euphrasian Basilica in Poreč. Relying on previous analyses of their iconographic program, the author partially complements them, but also introduces significant corrections, in an effort to prove that this is a well-designed propagandistic project, dogmatic and political in its nature, reflecting the final confrontation of the state with Arianism, and its creation can more accurately be dated to the 550ies. The Poreč wall mosaics can thus be characterized as an excellently preserved example of a full symbolic presentation of the religious triumph of Justinian's reconquest, i.e. the victorious wars waged by the Byzantine Empire against the three Arian Germanic kingdoms in the western Mediterranean. Finally, the sheer proportions of the construction and lavish decoration of the southern basilica of the Poreč episcopal complex are a clear indicator of the conjunction between the central government, embodied in the person of Emperor Justinian, and the local Christian community whose main protagonist was Bishop Euphrasius. // U članku se pokušava ponuditi zaokruženo ikonografsko-ikonološko tumačenje mozaikâ središnje apside i trijumfalnog luka Eufrazijeve bazilike u Poreču. Oslanjajući se na dosadašnje analize njihova ikonografskog programa, autor ih djelomično nadopunjuje, ali i znatnije korigira, nastojeći dokazati da se radi o dobro osmišljenom i propagandnom, dogmatsko-političkom projektu konačnoga državnog obračuna s arijanizmom, a čija se izvedba može i preciznije datirati u sredinu pedesetih godina 6. stoljeća. Time porečki zidni mozaici bivaju okarakterizirani kao izvrsno sačuvan primjer zaokružene simboličke prezentacije vjerskog trijumfa Justinijanove rekonkviste, tj. pobjedonosnih ratova koje je Bizantsko Carstvo vodilo protiv triju arijanskih germanskih kraljevstava u zapadnom Sredozemlju. Konačno, iz poduhvata gradnje i raskošna opremanja južne bazilike porečkoga episkopalnog kompleksa jasno se da iščitati sprega središnje vlasti oličene u osobi cara Justinijana i lokalne kršćanske zajednice čiji je glavni protagonist bio biskup Eufrazije.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Ars Adriatica 11, 2021

U članku se analizira jedan već otprije poznati te veći broj novopronađenih ulomaka predromanički... more U članku se analizira jedan već otprije poznati te veći broj novopronađenih ulomaka predromaničkih reljefa iz današnje pravoslavne crkve Sv. Stefana u Golubiću kod Knina, od kojih su pojedini i prvi put objavljeni. Na temelju njihove detaljne obrade, navedeni su reljefi atribuirani dvjema klesarskim produkcijama 9. stoljeća, i to Trogirskoj klesarskoj radionici djelatnoj sredinom prve polovine 9. stoljeća te Benediktinskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira. Nakon kraćeg ekskursa o povijesnim toponimima na užem prostoru današnjega Golubića, autori iznose pretpostavku da se u zidovima postojeće parohijske crkve u tom selu vjerojatno krije barem dio strukture izvorne predromaničke građevine s aksijalnim zvonikom i krajnje reduciranim westwerkom, a u čijoj su se unutrašnjosti tijekom 9. stoljeća dvaput mijenjale liturgijske instalacije. Time bi navedena sakralna građevina bila uvrštena u grupu najranijih karolinških crkava u Hrvatskoj, tj. u tzv. "misionarski sloj arhitekture" na teritoriju ranosrednjovjekovne hrvatske kneževine. // The article analyzes an already known and a large number of newly discovered fragments of pre-Romanesque reliefs from today's Orthodox Church of St Stephen in Golubić near Knin, some of which are here published for the first time. Based on their detailed analysis, the reliefs have been attributed to two stonecarvers' workshops active in the 9 th century: the Trogir Stonecarvers' Workshop, active in the middle of the first half of the 9 th century, and the Benedictine Stonecarvers' Workshop from the Time of Duke Branimir. After a brief excursus on the historical toponyms in the area close to today's Golubić, the authors suggest that the walls of the existing parish church in that village probably hide at least part of the structure of the original pre-Romanesque building, with an axial bell tower and extremely reduced westwork, whose liturgical equipment in the interior changed twice during the 9 th century. This would allow for including the said sacral building among the earliest Carolingian churches in Croatia, i.e. in the so-called "missionary layer of architecture" in the territory of the early medieval Croatian principality.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Hortus Artium Medievalium, 2016

The article defines a number of relief carvings found at Pridraga, Novigrad (Novegradi), Zadar (Z... more The article defines a number of relief carvings found at Pridraga, Novigrad (Novegradi), Zadar (Zara) and Neviđani on the island of Pašman as belonging to a single sculptural and morphological group and for which has already been assumed that originally derived from Zadar and village Pridraga in its hinterland. It identifies them as products of the same stone-cutting workshop which the autor of the article suggests be called the Master of Zadar Ambos after the most representative carvings which this master ever made. All of the aforementioned relief carvings from this group demonstrate features of early pre-Romenesque sculpture which are evident in the manner of carving (soft modelling, loosely arranged motifs of fragile form) as well as in the fact that among them are particularly striking the representations of human figures which in the late eighth or the early ninth century will start to withdrow and to give primacy to an exclusively vegetative and geometrical, and to a lesser extent also a zoomorphic visual repertoire of the reliefs belonging to the mature pre-Romanesque style. Taking into account all stylistic, morphological and iconographic features of the relief carvings under consideration and the sites from which they originally come from, the author of the article arrives at the conclusion that they belonged to the liturgical furnishings of at least two early Christian churches (Zadar – cathedral, Pridraga – St. Martin) which were renovated in the late eighth or the early ninth century.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

ASPICE HUNC OPUS MIRUM - zbornik povodom sedamdesetog rođendana Nikole Jakšića / Festschrift on the occasion of Nikola Jakšić's 70th birthday, (eds.) Ivan Josipović, Miljenko Jurković, Zadar - Zagreb - Motovun, 2020

Relying on the already established observation that the rear arcade of Proconsul Gregorius' cibor... more Relying on the already established observation that the rear arcade of Proconsul Gregorius' ciborium from the Zadar Cathedral displays stylistic and morphological features which sharply distinguish it from other three arcades of this immensely important liturgical installation with great historical significance, the authors will try to provide a detailed analysis to support this observed fact. They will present arguments to corroborate the opinion that the rear arcade belonged to an earlier, pre-Romanesque ciborium from the Cathedral, and was used as spolia to construct a new high altar ciborium in the 1030s, determining its size and by and large its overall appearance. While the front and two lateral arcades have already been recognized as the work of the so called Zadar-Solin (Split) Stone Carvers' Workshop, the authors attribute its rear arcade to the stone carving production of the so called Master of Zadar Ambos, which dates it to the first decade of the 9th century. In conclusion, they also reflect on certain technical details involved in the construction of an early Romanesque ciborium as a new form of liturgical installation and propose a hypothesis regarding the potential origin of a Zadar ciborium that bears a strong resemblance to this one.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Conversano nel Medioevo. Storia, arte e cultura del territorio tra IX e XIV secolo (Saggi di storia dell’arte), 2018

Il contributo riguarda la scultura della cattedrale di Zara e della chiesa di San Crisogono a Zar... more Il contributo riguarda la scultura della cattedrale di Zara e della chiesa di San Crisogono a Zara nel periodo dall'inizio del 9° fino alla metà del 14° secolo.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Starohrvatska prosvjeta, 2018

Veliki broj sačuvanih epigrafičkih posvetnih natpisa u kojima se spominju hrvatski ranosrednjovje... more Veliki broj sačuvanih epigrafičkih posvetnih natpisa u kojima se spominju hrvatski ranosrednjovjekovni vladari već je odavno uočen fenomen koji je uvelike doprinio boljem i preciznijem stilskom razvrstavanju predromaničke skulpture na istočnoj obali Jadrana, a unutar toga i okupljanju i preciznijoj dataciji pojedinih morfoloških grupa predromaničkih reljefa. Od vremena održavanja izložbe Hrvati i Karolinzi (2000.-2001.) otkrivena su ili recentno prepoznata još tri posvetna natpisa s kojih su, s velikom dozom sigurnosti, iščitana imenâ dvojice hrvatskih vladara iz 9. stoljeća – Mislava i Branimira. // Great number of preserved epigraphic votive inscriptions bearing mention of early medieval Croatian rulers is a phenomenon noticed long time ago which contributed significantly to better and more precise stylistic classification of pre-Romanesque sculpture on the eastern Adriatic coast, its further subclassification and more precise dating of certain morphological groups of pre-Romanesque reliefs. Since the exhibition Croats and Carolingians (2000-2001) three more votive inscriptions have been found or recently recognized which seem to bear names of two Croatian rulers from the 9th century – Mislav and Branimir.otkrivena su ili recentno prepoznata još tri posvetna natpisa s kojih su, s velikom dozom sigurnosti, iščitana imenn dvojice hrvatskih vladara iz 9. stoljeća Mislava i Branimira. Great number of preserved epigraphic votive inscriptions bearing mention of early medieval Croatian rulers is a phenomenon noticed long time ago which contributed significantly to better and more precise stylistic classification of pre-Romanesque sculpture on the eastern Adriatic coast, its further subclassification and more precise dating of certain morphological groups of pre-Romanesque reliefs. Since the exhibition Croats and Carolingians (2000-2001) three more votive inscriptions have been found or recently recognized which seem to bear names of two Cro-atian rulers from the 9th century Mislav and Branimir.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Ars Adriatica, 2017

U članku se analizira sačuvana predromanička skulptura iz Biograda koja se temeljem stilskih i li... more U članku se analizira sačuvana predromanička skulptura iz Biograda koja se temeljem stilskih i likovno-morfoloških karakteristika nastoji grupirati u homogene skupine i atribuirati klesarskim produkcijama djelatnima od posljednjih desetljeća 8. do kraja 9. stoljeća. Najveći broj ulomaka prepoznat je kao rad nedavno definiranog klesarskog ateljea nazvanog Radionica plutejâ zadarske katedrale, a čije je djelovanje pritom okvirno datirano u posljednja desetljeća 8. i(li) na sami početak 9. stoljeća. Nekoliko ostalih ulomaka povezano je s klesarskim radionicama djelatnima u vrijeme hrvatskih knezova Trpimira i Branimira, a čime su ujedno datirani oko sredine, tj. u posljednju četvrtinu 9. stoljeća. Za većinu preostalih reljefa bilo je tek moguće ustvrditi da pokazuju karakteristike zreloga predromaničkog stila 9. stoljeća, dok su tri zanimljiva ulomka temeljem njihovih stilskih karakteristika datirana u nešto kasnije razdoblje, dva od njih u sredinu 11., a treći u prvu četvrtinu 12. stoljeća. Konačno, analizom i atribuiranjem triju ulomaka dvaju pilastara koji su naknadno preklesani u arhitrav, a koji su pronađeni u zadarskoj crkvi Sv. Krševana, utvrđena je kronološka distinkcija između dviju ranih klesarskih produkcija djelatnih na širem zadarskom području, a od kojih je jedna Radionica plutejâ zadarske katedrale, pa se time ujedno uspjelo doći i do preciznije datacije najveće grupe predromaničkih reljefa iz Biograda. // This paper analyses the extant pre-Romanesque sculpture from Biograd, classifying it into homogeneous groups based on stylistic and visual-morphological features, and attributing it to various stone-carving workshops active from the last decades of the 8 th until the late 9 th century. Most of the fragments have been associated with the recently identified atelier called " Workshop of the Plutei of the Zadar Cathedral " and dated approximately to the last decades of the 8 th or the very beginning of the 9 th century. Some of the remaining fragments have been linked to the stone-carving workshops active in the times of the Croatian dukes Trpimir and Branimir, and thus dated to the middle and the last quarter of the 9 th century, respectively. As for the rest of the reliefs, it has only been possible to establish that they show features of mature pre-Romanesque style typical of the 9 th century, with three interesting fragments dated to a somewhat later period based on their stylistic features: two of them to the mid-11 th and the third to the first quarter of the 12 th century. Finally, an analysis and attribution of three fragments of two pilasters that were later re-carved as an architrave, discovered in St Chrysogonus' church in Zadar, has helped the author to establish a chronological distinction between two early stone-carving productions identified in the broader Zadar region. One of them is the " Workshop of the Plutei of the Zadar Cathedral " , which helps in dating the largest group of pre-Romanesque reliefs from Biograd with greater accuracy.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Hortus Artium Medievalium, 2017

The monastery of St. Chrysogonus in Zadar was one of the most notable Benedictine abbeys on the e... more The monastery of St. Chrysogonus in Zadar was one of the most notable Benedictine abbeys on the eastern Adriatic coast. The monastery was first mentioned in the second half of the tenth century, but there is very little knowledge about the earliest (Benedictine) building. The present-day church of St. Chrysogonus, consecrated in the year of 1175, is a monumental three-nave basilica and one of the most significant Romanesque religious monument in the east Adriatic region. One of the aims of the paper is to discuss the problem of the first church and monastery of St. Chrysogonus - therefore special attention will be given to the interpretation of Early Christian and Early Medieval fragments of liturgical furnishings and architectural decoration found in the well-preserved Romanesque monument. Attention will also be focused on the Romanesque church, especially on the interpretation of its architecture and surviving remains of architectural sculpture, and architectural influences that has always been in the center of scientific interest. The purpose of this paper is to improve the existing knowledge of the Benedictine monastery in Zadar, which will contribute to a better understanding of Benedictine (medieval) monuments of the eastern Adriatic coast and the adjacent area.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Autor se bavi poznatim i u literaturi već obrađenim predromaničkim reljefom za kojeg se s velikom... more Autor se bavi poznatim i u literaturi već obrađenim predromaničkim reljefom za kojeg se s velikom sigurnošću može ustvrditi da je u Novigrad, u nekom zasad neutvrđenom trenutku, dospio iz obližnje Pridrage. Riječ je o jednom manjem ulomku pluteja s vrlo zanimljivim prikazom konjanika-kopljonoše sa zmijom i jelenom koji je sredinom prve polovine 20. stoljeća nestao iz novigradske crkve sv. Kate. Navedeni reljef pokazuje izrazite likovno-morfološke podudarnosti s fragmentima predromaničkih liturgijskih instalacija koji su još od kraja 19. stoljeća pronalaženi u i uokolo ranokršćanske crkve sv. Martina u Pridragi. Osim toga, na dvama pridraškim reljefima također su sačuvani antropomorfni prikazi koji su inače vrlo rijetki u cjelokupnoj predromaničkoj baštini Zapadne Europe. Povezivanjem novigradskog i pridraških reljefa s morfološki srodnim predromaničkim ulomcima iz Zadra, moguće je definirati opus jedne klesarske produkcije za koju se, po njezinim najznačajnijim klesarskim ostvarenjima, predlaže naziv Majstor zadarskih ambona. Uspoređivanjem djela navedenog majstora s nekim stilski vrlo srodnim i pouzdano datiranim italskim reljefima, za sve njih, a time i za novigradski reljef, moguće je ponuditi vrlo pouzdanu i dosta preciznu dataciju.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Iako je proučavanje ranosrednjovjekovne skulpture na istočnoj obali Jadrana u žarištu hrvatske ar... more Iako je proučavanje ranosrednjovjekovne skulpture na istočnoj obali Jadrana u žarištu hrvatske arheološke i povijesno-umjetničke znanosti još od druge polovine 19. stoljeća, tek je prije pedesetak godina inaugurirana metoda povezivanja predromaničkih reljefa u likovno-morfološke cjeline i to ponajprije korištenjem tzv. Morellijeve metode analize umjetničkog djela. U tom je vremenu na prostoru nekadašnje ranosrednjovjekovne hrvatske države prepoznat stanovit broj klesarskih radionica kojima je definiran i opus, a ujedno je preciznije ustanovljeno i vrijeme njihova djelovanja. Navedena metoda rada, koja je u izučavanju ranosrednjovjekovne skulpture dosad korištena tek od nekolicine domaćih istraživača, primjenjena je na svim poznatim predromaničkim reljefima nastalim na teritoriju hrvatske kneževine između Zrmanje i Krke do kraja 9. stoljeća. To je rezultiralo još jasnijom diferencijacijom do sada prepoznatih klesarskih produkcija, zatim definiranjem nekih novih radioničkih opusa, ali i preispitivanjem predloženih datacija za one radionice čije se vrijeme djelovanja nije moglo sa sigurnošću odrediti. U tom su smislu, primjenom detaljne likovno-stilske analize, prepoznate dvije nove klesarske radionice, jedna već odavno poznata još je preciznije datirana, jednoj drugoj predložena je sigurnija okvirna datacija, a proširen je opus gotovo svih klesarskih produkcija. Sve to rezultat je detaljnog proučavanja objavljenih, a manjim dijelom i nepubliciranih reljefa nastalih do kraja 9. stoljeća na području obuhvaćenom naslovom disertacije, a ti su reljefi komparirani sa srodnim materijalom pronađenim na čitavom teritoriju ranosrednjovjekovne hrvatske kneževine i susjednih joj dalmatinskih gradova. Na taj način omogućeno je još jasnije sagledavanje razvoja predromaničkih reljefa na cjelokupnom teritoriju nekadašnje Sklavinije Hrvatske, pa bi to trebalo pridonijeti i boljem razumijevanju cjelokupne ranosrednjovjekovne skulptorske baštine od druge polovine 8. do kraja 9. stoljeća.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

U članku se, temeljem detaljne analize i izravnog uvida u sačuvane ulomke koji su joj izvorno pri... more U članku se, temeljem detaljne analize i izravnog uvida u sačuvane ulomke koji su joj izvorno pripadali, iznose nove spoznaje o trabeaciji predromaničke oltarne ograde čiji su sastavni dijelovi pronađeni na ili nedaleko od lokaliteta Crkvina u Šopotu kod Benkovca. Djelomično se ispravljaju dosadašnji prijedlozi izgleda same trabeacije i pojedinih njezinih dijelova, a nude se i nove mogućnosti čitanja, tj. resitucije njezina čuvenog i vrlo značajnog posvetnog natpisa u kome se spominje Branimir kao knez Hrvata. Imajući sve navedeno na umu, autor drži da je od izvornoga posvetnog natpisa s oltarne ograde iz Šopota zasad otkrivena otprilike samo jedna četvrtina te se priklanja već iznesenom mišljenju da je ona sasvim sigurno bila velikih dimenzija, kao i zaključku da tako velika oltarna ograda nije mogla stajati u nevelikoj crkvi čiji su temelji otkriveni na lokalitetu Crkvina podno Grubića glavice. Zbog toga pretpostavlja da su raspravljani dijelovi šopotske trabeacije na taj položaj preneseni naknadno u kasnome srednjem vijeku, i to s nekoga nedalekog i još neotkrivenog šopotskog lokaliteta na kome je raspravljana ograda svetišta najvjerojatnije ukrašavala unutrašnjost neke veće predromaničke ili, pak, u vrijeme kneza Branimira obnovljene ranokršćanske crkve.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Među brojnim već publiciranim i u likovno-morfološkom smislu vrlo raznolikim ulomcima predromanič... more Među brojnim već publiciranim i u likovno-morfološkom smislu vrlo raznolikim ulomcima predromaničkih reljefa koji su pronađeni prilikom arheoloških istraživnja ostataka crkve Sv. Marte na lokalitetu Stombrate u Bijaćima kod Trogira autori po prvi put raspoznaju i izdvajaju djela klesarske produkcije koja je u hrvatskoj likovnoj kritici nazvana Majstorom koljanskog pluteja. Riječ je o reljefima koji su bili sastavni dijelovi oltarne ograde, poput arhitravâ, zabatâ i pilastarâ, ali i o fragmentima kapitelâ i arkadâ koji su pripadali poznatome četverostranom ciboriju. Na taj je način ciborij iz Bijaća pribrojen grupi morfološki srodnih ciborijâ čiji su ostaci pronađeni na trima dalmatinskim lokalitetima (Crkvina u Biskupiji, Galovac i Rižinice), a koje je Majstor koljanskog pluteja isklesao tijekom prve polovine 9. stoljeća. Kada se u obzir uzme činjenica da su to jedini zasad poznati ciboriji s teritorija nekadašnje hrvatske kneževine iz tako ranoga razdoblja, značaj navedenog majstora još više dobiva na važnosti unutar cjelokupnog korpusa ranosrednjovjekovne skulpture u Hrvatskoj.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Radovi Instituta za povijest umjetnosti 46, 2022

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Siniša Bilić-Dujmušić, Bitka kod Krka 49. godine prije Krista // The Battle of Krk in 49 BC, 2022

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Ars Adriatica 11, 2021

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Hortus Artium Medievalium, 2016

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Conversano nel Medioevo. Storia, arte e cultura del territorio tra IX e XIV secolo (Saggi di storia dell’arte), 2018

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Starohrvatska prosvjeta, 2018

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Ars Adriatica, 2017

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Hortus Artium Medievalium, 2017

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Znanstveni skup XVIII. Dani Cvita Fiskovića: Umjetnički dodiri "Istoka" i "Zapada", Orebić, 4.-7. listopada 2023. (program i knjižica sažetaka), 2023

Kad sam prije deset godina (2013.) u doktorskoj disertaciji početno definirao opus klesarske prod... more Kad sam prije deset godina (2013.) u doktorskoj disertaciji početno definirao opus klesarske produkcije koju sam nazvao "Majstor zadarskih ambona", njezino sam djelovanje osim u važnim zadarskim crkvama, poput katedrale i Sv. Krševana, prepoznao i u ranokršćanskoj trikonhalnoj crkvi Sv. Martina u Pridragi. Određivanjem njezinih likovno-morfoloških karakteristika stvoreni su preduvjeti da korpus klesarija navedenog majstora ubrzo bude proširen i srodnim primjercima iz Raba (Jurković), ali i iz Zadra (Josipović), čime je broj crkava koje su bile opremljene njegovim klesarijama povećan na najmanje njih četiri. Iako od samoga početka nije bilo sumnje da je riječ o ranoj predromaničkoj skulpturi koja je u stilskom pogledu podudarna s langobardskim reljefima iz sredine i druge polovine 8. stoljeća, detaljna analiza jednoga preupotrebljenog ulomka iz zadarske crkve Sv. Krševana, dodatno je suzila dataciju čitave produkcije, pa se time kao vrijeme njezina djelovanja iskristaliziralo prvo desetljeće 9. stoljeća.
Iako su upravo u to vrijeme Zadar i njegova okolica, kao i čitava istočna obala Jadrana, bili u središtu političkih i vojnih sukoba između dvaju sukobljenih Carstava te su se i doslovno nalazili na razmeđi Istoka i Zapada, zanimljivo je da su likovne karakteristike navedene klesarske produkcije isključivo zapadnjačke. Doduše, u ikonografskom pogledu na njezinim su djelima uočljivi i rijetki motivi istočnjačke provenijencije (npr. senmurv), ali je njihovu pojavu opet uvjerljivije tumačiti posrednim utjecajem, kao prežitke starih poganskih vjerovanja novopridošle hrvatske vladarske elite, a manje izravnim utjecajem iz Bizanta. Zanimljivo je također istaknuti da je "Majstor zadarskih ambona" očito djelovao za kratke franačke vlasti nad Zadrom i Rabom u prvoj polovini prvoga desetljeća 9. stoljeća, iako su oni, kao i ostali dalmatinski gradovi i prije i poslije toga perioda bili i ostali pod bizantskom vlašću. Zbog svega navedenoga, opus navedene klesarske produkcije zanimljiv je i kao širi društveni fenomen, a aktualna arheološka istraživanja na jednom lokalitetu u bližoj zadarskoj okolici preliminarno ukazuju da bi on mogao biti i povećan reljefima koji su na njemu otkriveni u posljednje vrijeme.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

by Miljenko Jurkovic, Nikola Jakšić, Danijel Džino, Jiří Macháček, Goran Bilogrivić, ante milosevic, Ivan Basić, Diego Calaon, Ivan Josipović, Meri Zornija, and Nikolina Uroda

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Program of the 23rd IRCLAMA colloquium, and the 28th reunion of the Association pour l'Antiquite ... more Program of the 23rd IRCLAMA colloquium, and the 28th reunion of the Association pour l'Antiquite tardive, Zadar, 28 May - 4 June 2016.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

ABBATISSA INGENUITATE PRECIPUA - The Proceedings of the Scientific Colloquium "The 950th anniversary of the Benedictine Monastery od St. Mary in Zadar (1066-2016)" (eds.) Pavuša Vežić, Ivan Josipović, Zadar: University of Zadar, The Monastery of St. Mary in Zadar (ISBN 978-953-331-315-3), 2020

Three years ago we commemorated the 950 anniversary from the year one thousand sixty and six, as ... more Three years ago we commemorated the 950 anniversary from the year one thousand sixty and six, as it was written in the famous Šibenik charter by which Krešimir, the King of Croatia and Dalmatia, granted royal freedoms to the Abbey of St. Mary of Zadar. Prior to that, the city leaders gave the small church of St. Mary Minor to Abbess Cicha to found an abbey next to it. With this in mind, the University of Zadar, together with the nuns and the Zadar Archdiocese, organized a scientific colloquium that was held in the church of St. Mary Minor, on 27th October 2016. This book of proceedings includes papers based on the topics of presentations held on this occasion, and bears the title Abbatissa ingenuitate precipua (“An abbess most generous”), as our abbess was referred to in two places in the abbey’s cartulary. The authors write her name as Cika, Čika or Cicha.
On the whole, half a century after the proceedings from 1967 were published by the then Institute of the Yugoslav Academy of Sciences and Arts in Zadar, called Cultural Heritage of the Monastery of St. Mary in Zadar, the insights presented in these proceedings are a step forward in relation to previous information about the abbey’s first abbess and her church. A social analysis leads us back to a time when the position of authority was held by the successors of Prior Andrija, a circle which supported King Petar Krešimir IV in Zadar. This interpretation casts new light on the role of this ruler in the abbey’s foundation (M. Ančić). The ties between the Kingdom of Croatia and Dalmatia and the Order of Saint Benedict were very strong, as evidenced by a number of abbeys for nuns and monks that were founded at the time, including the one in Zadar, according to its cartulary (Tomislav Galović). The first part of this historical source is the deed of foundation. It outlines general circumstances under which the abbey developed, its immediate social and urban framework, a pre-urban picture of the city formed around the ancient forum, where the abbey of St. Mary still stands (Mirjana Matijević Sokol). How strongly Cicha was committed to consolidating material belongings in the newly founded abbey can be seen from the legal dispute of the abbess with her aunt Neža (Milenko Lončar). Cicha’s breviary on the other hand is a testament of her efforts to accumulate spiritual wealth. It refers to the cult of St. Anastasia which was propagated in local tradition and was probably unknown outside Zadar (T. Vedriš). A testimony of this can be found in the architectural features of Cicha’s church whose spatial proportions point to Early Christian basilicas in Zadar. However, they bear a special mark: acantus spinosa capitals, unique to the Adriatic culture circle in the 11th century, which may have resulted from previous Aegean influences in the Adriatic region (Pavuša Vežić). Particularly stimulating were the artistic sparks flying in the northern Adriatic, impacting the Kvarner archipelago and the Zadar area. The sculptural works from this milieu include Corinthian capitals from the colonnades on Cicha’s ba silica as well as relief friezes as a separate decoration on its façade (Nikola Jakšić).

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Ivan Josipović, Pridraga u zaleđu Zadra, Split: Muzej hrvatskih arheoloških spomenika [Korpus ranosrednjovjekovne skulpture, knj. 2] (ISBN 978-953-6803-58-3), 2018

Pridraga kod Novigrada po količini i raznovrsnosti ponajprije predromaničkih, a manjim dijelom i ... more Pridraga kod Novigrada po količini i raznovrsnosti ponajprije predromaničkih, a manjim dijelom i starokršćanskih reljefa, zasigurno predstavlja jedan od najznačajnijih lokaliteta na području Dalmacije, a time zauzima i vrlo važno mjesto u cjelokupnoj hrvatskoj kasnoantičkoj i ranosrednjovjekovnoj umjetničkoj baštini. Naime, uz još uvijek funkcionalnu starokršćansku crkvu sv. Martina, ali i uz ostatke njoj nedalekoga šesterolisnog predromaničkog oratorija sv. Mihovila, u posljednjih je stotinjak godina otkriven manji broj starokršćanskih i velik broj ranosrednjovjekovnih kamenih ulomaka. Ti pronalasci potvrđuju svu opsežnost i ozbiljnost građevinskih poduhvata koji su, ponajprije tijekom ranoga srednjeg vijeka, poduzimani u želji da se što primjerenije uredi unutrašnjost navedenih sakralnih građevina. Dug vremenski period u kojem su lokaliteti u Pridragi, s kraćim ili dužim prekidima, sporadično ili organizirano istraživani, uzrokovao je pohranjivanje pronađenih nalaza na čak četiri različita mjesta. Iz tog se razloga oni danas većim dijelom nalaze u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, manjim dijelom u zadarskom Arheološkom muzeju, a nekoliko ulomaka još uvijek je smješteno i u nekadašnjem Zavodu za zaštitu spomenika kulture, tj. današnjem Konzervatorskom odjelu u Zadru te u Zavičajnoj zbirci u Novigradu. Razdvojenost materijala koji se ne čuva samo u različitim institucijama, već i u različitim gradovima, uvelike otežava njegovo proučavanje te je jedan od glavnih uzroka činjenice da ti fragmenti nisu cjelovito i sveobuhvatno obrađeni i predočeni široj kulturnoj i znanstvenoj javnosti. Ipak, bez obzira na navedene probleme, pokušat ćemo detaljno analizirati i razvrstati, a nadamo se i dostojno obraditi starokršćanske i predromaničke reljefe iz Pridrage. Upravo je to svrha provedenog istraživanja, čije rezultate imamo namjeru predstaviti unutar korica ove knjige, gdje će biti donesen sustavan pregled svih dosad pronađenih reljefa koji su ponajprije pripadali liturgijskim instalacijama, a manjim dijelom i arhitektonskoj dekoraciji dviju navedenih pridraških crkava.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

ABBATISSA INGENUITATE PRECIPUA - zbornik radova sa znanstvenog kolokvija "950. obljetnica Samostana benediktinki Sv. Marije u Zadru (1066.-2016.)", (ur.) Pavuša Vežić, Ivan Josipović, Zadar: Sveučilište u Zadru, Samostan benediktinki Sv. Marije u Zadru (ISBN 978-953-331-270-5), 2020

Prije tri godine navršena je 950. obljetnica od godine tisuću šezdeset i šeste, kako je upisano u... more Prije tri godine navršena je 950. obljetnica od godine tisuću šezdeset i šeste, kako je upisano u poznatoj povelji s kojom je Krešimir, kralj Hrvatske i Dalmacije u Šibeniku udijelio kraljevsku slobodu Samostanu svete Marije Zadarske. Prije toga, opatica Cicha je od gradskih prvaka u Zadru dobila crkvicu Svete Marije Male da uz nju osnuje Samostan. O tim okolnostima Sveučilište u Zadru, u suradnji s časnim sestrama i Zadarskom nadbiskupijom, organiziralo je znanstveni kolokvij održan u crkvi Sv. Marije Male, 27. listopada 2016. godine. Ovaj zbornik donosi pisane radove na teme tada održanih predavanja, a prigodno je naslovljen Abbatissa ingenuitate pręcipua… (“Opatica iznimne plemenitosti…”), kako se naša opatica na dva mjesta spominje u samostanskom Kartularu. Njezino ime autori članaka zapisuju u oblicima Cika, Čika, Cicha. Sve tri inačice opatičina imena i prethodno su korištena u brojnoj literaturi o toj znamenitoj Zadranki. Stoga urednici zbornika podržavanju pravo autorâ na osobni izbor oblika pisanja njezina imena. U cjelini, ovaj zbornik pola stoljeća nakon onoga iz 1967. godine, koga je objavio tadašnji Institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, pod naslovom Kulturna baština samostana Svete Marije u Zadru, iznosi spoznaje koje u nekoj mjeri unapređuju prethodna saznanja o prvoj opatici Samostana i njezinoj crkvi. Društvena analiza vodi nas u vrijeme autoriteta nasljednika priora Andrije, kruga koji je u Zadru bio oslonac kralju Petru Krešimiru IV. Takvo tumačenje baca posve novo svjetlo na ulogu tog vladara u osnivanju Samostana (M. Ančić). Kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije bilo je najuže povezano s Redom Svetoga Benedikta. O tome svjedoče brojne tada osnivane opatije redovnika i redovnica, a među njima svojim Kartularom i ova u Zadru (Tomislav Galović). Prvi dio toga povijesnog izvora jest fundacijska listina. U njoj se ocrtavaju opće okolnosti nastajanja opatije, s njom neposredni socijalni i urbani okvir, praurbana slika grada oko antičkoga foruma gdje i danas stoji samostan (Mirjana Matijević Sokol). O nastojanjima Chiche da okupi materijalna dobra u okviru novoosnovane opatije svjedoči i pravni spor časne majke s njezinom tetkom Nežom (Milenko Lončar). Na svoj način, pak, o sabiranju duhovnih dobara svjedoči Cichin časoslov. U njemu je zastupljen i kult Sv. Anastazije, njegovan u lokalnoj tradiciji za koju je moguće da se radi o predaji nepoznatoj izvan Zadra (Trpimir Vedriš). O njoj svjedoče i arhitektonske odlike Cichine crkve koja u proporcijskim odnosima prostora ukazuje na ranokršćanske bazilike u Zadru. Međutim, zaseban biljeg u njoj čine kapiteli tipa acantus spinosa, svojstveni jadranskome kulturnom krugu 11. stoljeća, ali i mogućim prethodnim utjecajima iz egejskoga kraja na jadranski prsten (Pavuša Vežić). U njemu pak, osobito poticajne bile su umjetničke silnice u luku sjevernog Jadrana odražavane na kvarnerski arhipelag i zadarsko područje. U skulpturi tog miljea uz koritske kapitele na kolonadama Cichine bazilike stoje i reljefni frizovi kao zasebna dekoracija na njezinome pročelju (Nikola Jakšić).

Bookmarks Related papers MentionsView impact

LAUDE NITENS MULTA - zbornik radova s kolokvija u povodu 900. obljetnice Vekenegina epitafa / LAUDE NITENS MULTA - Proceedings of Colloquium on the occasion of the 900th anniversary of Vekenega's epitaph, (ur.) Pavuša Vežić, Ivan Josipović, Zadar: Sveučilište u Zadru (ISBN 978-953-331-163-0), 2018

Prije sedam godina navršena je 900. obljetnica od ljeta sto jedanaestog poslije tisuću, kako je 1... more Prije sedam godina navršena je 900. obljetnica od ljeta sto jedanaestog poslije tisuću, kako je 1111. godina ubilježena na grobnom spomeniku opatice Vekenege u Samostanu Sv. Marije Male u Zadru. Koludrice su zapisale kako sjajeći mnogom hvalom leži ovdje sahranjena Vekenega... Sjećajući se tih navoda Odjel za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, u suradnji s časnim sestrama, organizirao je znanstveni kolokvij koji bijaše održan 4. studenoga 2011. godine u kapitularnoj dvorani Samostana. Ovaj zbornik rezultat je obrade iznesenih tema, a prigodno je naslovljen upravo po početnim riječima Vekenegina epitafa: Laude nitens multa… („Sjajeći mnogom hvalom…“). Mladen Ančić je uz kritički osvrt povijesnih izvora i literature izvršio opsežnu historiografsku analizu te s novim promišljanjima protumačio okolnosti u Zadru početkom 12. stoljeća, u sklopu provincije Iadertine i zajednice nasljednika priora Andrije, te brižno zalaganje Vekenege za čuvanjem kraljevskih sloboda i ekonomije opatije okrunjene tada Kolomanovim zvonikom i kapitulom. Milenko Lončar je obavio temeljito filološko i paleografsko proučavanje epitafa te uz bogate analogije i literaturu priložio novu transkripciju i prijevod teksta. Ono je zapravo poetski iskaz s kojim su koludrice opjevale pokojnu opaticu i njezine zasluge s kojima je porasla kuća i ovo mjesto. Dakle, zapis je pjesma na grobu sročena jednim dijelom metrikom heksametra, a drugim elegijskoga distiha. Pavuša Vežić je analizom arhitekture i arhitektonske plastike ukazao na tri razine sraštenosti zvonika i kapitularne dvorane: konstruktivnu, stilsku i funkcionalnu, s kojima Vekenega sazida zgradu tornja, ujedno i kapitul, podrškom Kolomana kralja Ugarske, Dalmacije i Hrvatske. Sklop je arhitekturom vrijedna cjelina koja u životu istovremeno bijaše kraljevska kapela, kapitul, sakristija i memorija. Marijana Kovačević i Emil Hilje izvršili su komparativno proučavanje fresaka u zvoniku i kapitulu te uz već usvojena tumačenja zapadnjačkog stila, naglasili njihovu prožetost s onima istočnjačkim, figuralnima u kapitulu i ornmamentalnim u zvoniku, srodnim s onima na bordurama zidnih slika u italskim krajevima, posebno Veneta i Venecije, tijekom cijeloga romaničkog razdoblja.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Nova riva u Zadru: imaginarna slika prošlosti, 2022

Sveučilište u Zadru poziva vas na predstavljanje knjige "Nova riva u Zadru: imaginarna slika proš... more Sveučilište u Zadru poziva vas na predstavljanje knjige "Nova riva u Zadru: imaginarna slika prošlosti" autorice Marije Stagličić. Predstavljanje će biti održano u Multimedijalnoj dvorani na 1. katu Kneževe palače u petak, 9. prosinca 2022. u 12 sati. Knjigu će predstaviti: izv. prof. dr. sc. Antonija Mlikota, recenzentica; prof. dr. sc. Marko Špikić, recenzent i izv. prof. dr. sc. Ivan Josipović, urednik.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

ABBATISSA INGENUITATE PRECIPUA - zbornik radova sa znanstvenog kolokvija „950. obljetnica Samostana benediktinki Sv. Marije u Zadru (1066.-2016.)”, 2020

Predstavljanje zbornika radova pod naslovom ABBATISSA INGENUITATE PRECIPUA - zbornik radova sa zn... more Predstavljanje zbornika radova pod naslovom ABBATISSA INGENUITATE PRECIPUA - zbornik radova sa znanstvenog kolokvija „950. obljetnica Samostana benediktinki Sv. Marije u Zadru (1066.-2016.)” u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Dissertationes et monographiae 15, 2020

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Simpozij "Kralj Zvonimir", 11.-12. lipnja, 2022

Skulptura 11. stoljeća na istočnoj obali Jadrana, za razliku od one ranije predromaničke, koja je... more Skulptura 11. stoljeća na istočnoj obali Jadrana, za razliku od one ranije predromaničke, koja je podjednako, ako ne i više, bila prisutna u ruralnim sredinama širom teritorija hrvatske države 9. i 10. stoljeća, uglavnom je skoncentrirana u većim urbanim središtima, a to, kad govorimo o teritoriju sjeverne i srednje Dalmacije, zapravo znači u Splitu, Zadru i Kninu te bližoj okolici tih gradova. Prateći razvoj klesarske produkcije tijekom navedenog stoljeća, autor posebno naglašava postupni prijelaz iz kasnoga predromaničkog u ranoromanički stilski izričaj, što zorno predočava predstavljanjem opusa triju dosad prepoznatih klesarskih radionica koje su bile djelatne u geografskom trokutu Zadar - Split - Knin, dakle u središnjem dijelu tadašnjega hrvatskog kraljevstva. Pojašnjavajući zbog čega je najranija od njih, tzv. Zadarsko-solinska klesarska radionica, pouzdano datirana oko četvrtog desetljeća 11. stoljeća, analizira klesarije ostalih dviju produkcija, Zadarsko-kninske klesarske radionice i Romaničke klesarske radionice iz Knina, ističući da se bez obzira na pojedine prijedloge u znanstvenoj literaturi njihova datacija još uvijek fluidno smješta u drugu polovinu tog stoljeća.

Bookmarks Related papers MentionsView impact