Silva Kalcic | University of Split, Croatia (original) (raw)

Papers by Silva Kalcic

Narodna umjetnost, 2024

As part of the debate centering on the Black Lives Matter movement, the Chicago Monuments Project... more As part of the debate centering on the Black Lives Matter movement, the Chicago
Monuments Project Commission was established in 2021, with the task of reviewing the
meaning of public art, its role, message, form and medium. The discussion concluded
in the summer of 2022, and it touched upon the ideological background of the pair of
Indian sculptures by Ivan Meštrović, made in New York and Zagreb in 1926 and 1927,
and erected in the public space of the city of Chicago in 1928. Statements by Dalibor
Prančević and Barbara Vujanović, experts on Meštrović’s work and modern sculpture
in Croatia, dominated the media coverage. Prančević and Vujanović “defended” the
Indians because of their formal qualities and for being part of Croatian national art,
relating them to the wider urban context of Chicago and considering the conditions
and the circumstances of their placement in Chicago’s public space. In contrast, Nikola
Vukobratović and Ivana Hanaček approached the issue from the point of view of
postcolonial studies, according to which the promotion of narratives about white race
supremacy and moral superiority means presenting inaccurate and/or humiliating characterizations of Native Americans. The discussion primarily revolved around whether
the Indians present a selective and one-sided view of American history and whether
they caricature and stereotype Native Americans, riding on the tension between the
opposing opinions of the experts and the general public. Postcolonial theory primarily
deals with the relationship between the colonizer and the colonized, the colonial and the
postcolonial in the past and the present, and in the case of the Indians, the discussion
concerned homogenized stereotypical images of others and the subtle construction of
subjects from the point of view of a group antithetical to the dominant position, about
which stereotypes are constructed and which is understood through these stereotypes.
This paper presents a comparative analysis of the reception of the sculptures from their
creation until the present day.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Art and the State in Modern Central Europe (18th – 21st Century) , 2024

This text focuses on the connection between socialist modernism in Croatia during the Yugoslav pe... more This text focuses on the connection between socialist modernism in Croatia during
the Yugoslav period and contemporary art’s references to the ideological and formal
aspects of socialist modernism and its historical revisionism. The central example and
first case-study is the competition for the partisan monument with a memorial park on
Petrova Gora (opened in 1982 after two competitions for the project of the monument
held in 1971 and 1974). The second case-study is David Maljković’s trilogy of video and

video installations, Scene for a New Heritage (2004–2006) on the subject of the monu-
ment’s (on Petrova Gora) de-ideologized form, here considered as purely aesthetic form.

My intention is to analyse two connected case studies, from two different periods of art.
Partisan symbolic production has become ‘culture and art’ once historical events have
released it from its social and historical contexts.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Život umjetnosti, Jul 1, 2023

Neka su od temeljnih pitanja koja otvaramo ovim tekstom ona o ulozi kustosa i umjetnika u sustavu... more Neka su od temeljnih pitanja koja otvaramo ovim tekstom ona o ulozi kustosa i umjetnika u sustavu suvremene umjetnosti na početku njezine polustoljetne povijesti i u najnovije doba, kao i o sličnostima i razlikama između kustoskog i umjetničkog rada: kustoskog rada kao institucionalne kritike u slučaju Želimira Koščevića ili umjetničke prakse kao „društvenog inženjeringa” u slučaju izložbe Davida Maljkovića. Prva je „konceptualna izložba”, kao i prvi primjer konceptualne kustoske prakse u domaćem kontekstu, Izložba žena i muškaraca održana u Galeriji Studentskog centra u Zagrebu 1969., čiji je kustos bio Želimir Koščević, ujedno tadašnji voditelj galerije. U praznu „bijelu kocku” galerije publika ulazi i postaje „tijelo” izložbe, pozvana na interakciju, druženje i razgovor. Drugi primjer neokonceptualne izložbe, odnosno fenomena konceptualizacije izložbe i njezina postava, ali i arhitekture izložbenog postava, nalazimo u izložbi S kolekcijom umjetnika Davida Maljkovića u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci 2020. Dokidajući normativne načine prezentacije i interpretacije umjetničkih djela, djela iz muzejske kolekcije Maljković izlaže zbijena i iznad motrišta promatrača te tako uistinu izlaže publiku, „kolektiv, a ne kolekciju”. Važni su aspekti teme pitanje značenja izlaganja. nekad i sad, kao i nekadašnje i sadašnje društvene i obrazovne uloge javnih izložbenih institucija.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Galererija CEKAO, 2020

Betonicus se nastavlja na ranije serije fotografija Lane Stojićević, koje su temeljni medij njezi... more Betonicus se nastavlja na ranije serije fotografija Lane Stojićević, koje su temeljni medij njezinih konceptualno-istraživačkih projekata; snimljene su u depou Hrvatskog narodnog kazališta Split, Amfiteatru Doma mladih ili u javnom prostoru u kojemu autorica nosi kostime stupa i PVC vrata, evocirajući time kazališna načela. U klasicizmu 19. stoljeća (engl. Neoclassicism) ustanovljen je novi arhitektonski program s vlastitom tipologijom: kazališta, odnosno opere, u skladu sa Schinkelovom idejom architecture parlante. Christian Norberg-Schulz historicizam čita kao „zbrku stilova”, a Fouquet ga označava kao osjećaj uvijenog prostora koji je rekreiran antički senzibilitet za prostor. U radu Lane Stojićević riječ je o fotografskoj i pjesničkoj evokaciji neostilova koji glume povijesne. U kostimu stupa će se fotografirati pored zatečenih scenografskih rekvizita nalik na osnovni rječnik arhitekture, koji su za potrebe fotografiranja ekstrahirani iz gomile (ostvaruje se dijalog kostimiranog tijela i prostora – odnosno, aktivacija prostora kostimiranom figurom).

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Treća, 2023

Jedan važan segment duboko promišljene umjetničke prakse multimedijalne umjetnice Neli Ružić koji... more Jedan važan segment duboko promišljene umjetničke prakse multimedijalne umjetnice Neli Ružić koji se
odnosi na temu odnosa i isprepletenosti osobnog i
kolektivnog sjećanja, odnosno memorije i službenih
verzija povijesti, uzet je za prizmu kroz koju se na
njezin opus gleda u ovom radu. Istaknuti su biografski podaci važni za čitanje rada, od kojih se izdvaja
odlazak umjetnice u Meksiko krajem devedesetih
godina prošlog stoljeća i povratak u Split 2012.; iskustvo migracije koje je uvelike obilježilo opus Neli Ružić. Nadalje su istaknuta obilježja umjetničkog opusa
umjetnice te njegove tematske odrednice. U glavnom
dijelu rada predstavljeni su radovi kod kojih je na
konkretan način izražena tema osobne i kolektivne
memorije, tj. njezino problematiziranje. Selektirani
radovi izvedeni su u medijima instalacije, objekta,
fotografije, videoinstalacije i intervencije u javnom
prostoru.

Časopis Centra za ženske studije Zagreb
treća, br. 1, vol. xxvi, 2023. ISSN: 1331-7237

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Suvremena hrvatska fotografija, Centar za fotografiju, 2019

Tek je nekoliko umjetnika kojih se mogu sjetiti, a koji svoj rad prožimaju poviješću i problemima... more Tek je nekoliko umjetnika kojih se mogu sjetiti, a koji svoj rad prožimaju poviješću i problemima mjesta i zajednice na način interpretativne opservacije kako to u svome multimedijalnom radu, ponajprije proširenom mediju fotografije, čini Duška Boban iz Splita. Duška Boban također je istaknuta aktivistica koja se bavi primarno pitanjima zaštite Park šume Marjan i nasljeđa modernističke arhitekture, podjednako prirodne i kulturne baštine Splita, kao i njegova potencijala u stvaranju kulturnog identiteta tog tek desetak godina turističkoga grada. Multimedijalni kulturni centar Split do 2. svibnja predstavlja njezinu izložbu Amorella – ploveći grad, koja se tiče povijesti i sadašnjosti lokalne brodogradnje.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Hrvatska revija, 2020

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Život umjetnosti : časopis o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi, Jul 1, 2002

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Život umjetnosti : časopis o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi, Dec 1, 2002

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Život umjetnosti : časopis o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi, Jul 1, 2013

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, Dec 14, 2011

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, 2012

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Transformacija javnih prostora potaknuta privatnim interesima ili neplanski izvedena u okviru par... more Transformacija javnih prostora potaknuta privatnim interesima ili neplanski izvedena u okviru parcijalne urbanisticke obnove dio je životne problematike stanovnika brojnih gradskih podrucja. Smjene sustava, promjene strukture stanovnistva, ekonomske i kulturoloske fluktuacije, neki su od faktora koji utjecu na mijenjanje i oblikovanje urbanih vizura. Udovoljavanje brojnim i cesto suprotstavljenim potrebama i interesima zadaca je s kojom se uglavnom ne mogu nositi nadležne institucije, u pokusajima stvaranja životnog okruženja koje bi trebalo zadovoljiti standarde vecine. Urbanisticki promasaji neizbježna su posljedica zanemarivanja drustvenog pluralizma, prelaženja granica kontrole i poremecene ravnoteže odnosa privatnog i javnog ; okolnosti su to koje uvjetuju razlicite modele sagledavanja problema, kritickih osvrta i nacina pokretanja promjena.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Suzana Marjanic ponajprije je znacajna kao autorica samozadanog visegodisnjeg sustavnog istraživa... more Suzana Marjanic ponajprije je znacajna kao autorica samozadanog visegodisnjeg sustavnog istraživanja umjetnosti performansa u Hrvatskoj koje je rezultiralo kapitalnim djelom Kronotop hrvatskog performansa: od Travelera do danas iz 2014., prvim cjelovitim pregledom, ali i teorijom povijesti hrvatskog performansa, umjetnosti na granici izvedbenih i vizualnih umjetnosti, odnosno umjetnosti prosirenih medija kao i samog poimanja umjetnosti koja se s tim nazivom uspostavlja 1970-ih godina kao performance art, kao događaja koji umjetnik/ica realizira pred publikom u galerijskom ili u javnom prostoru.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Život umjetnosti : časopis o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi, Dec 1, 2005

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Narodna umjetnost, 2024

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Art and the State in Modern Central Europe (18th – 21st Century) , 2024

video installations, Scene for a New Heritage (2004–2006) on the subject of the monu-
ment’s (on Petrova Gora) de-ideologized form, here considered as purely aesthetic form.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Život umjetnosti, Jul 1, 2023

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Galererija CEKAO, 2020

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Treća, 2023

Časopis Centra za ženske studije Zagreb
treća, br. 1, vol. xxvi, 2023. ISSN: 1331-7237

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Suvremena hrvatska fotografija, Centar za fotografiju, 2019

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Hrvatska revija, 2020

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Život umjetnosti : časopis o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi, Jul 1, 2002

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Život umjetnosti : časopis o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi, Dec 1, 2002

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Život umjetnosti : časopis o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi, Jul 1, 2013

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, Dec 14, 2011

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, 2012

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Život umjetnosti : časopis o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi, Dec 1, 2005

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Kontura, 2023

KULTURNI ANTROPOLOG Gotffried Boehm 1994. godine uočava da se slika (slika od nečega), „živa naz... more KULTURNI ANTROPOLOG Gotffried Boehm 1994. godine
uočava da se slika (slika od nečega), „živa nazočnost“ slike krajem 20. stoljeća realizira kao ikonička
razlika (njem. Ikonische Differenz), koja je pandan de
Saussuresovoj „semiotičkoj razlici“, ukazujući na
pomak od nastojanja da se ukaže na ovisnost svih
spoznaja o jeziku, odnosno o tekstu koji je jezgra
gradnje kulture. Prema analogiji s jezičnim okretom
tako dolazi do teze o ikoničkom okretu (engl. iconic
turn), „okretom slici“, u značenju da je slika postala
neovisna o jeziku ili tekstu. Slika nije više nešto što
prati tekst, nego je jedini sadržaj percepcije i nositelj
značenja – primjerice, piktogram je slika predmeta
kao simbol pojma. Potom Boehm uvodi pojam „ikoničke diferencije“ ili „razlike“, na kojoj je zasnovano
zajedničko gledanje (njem. Zusammensehen) slike,
koja je tek gledana uistinu sasvim postala slikom.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Kontura, 2022

Artur Żmijewski postavlja pitanje ima li i suvremena umjetnost stvarni društveni utjecaj, mogu l... more Artur Żmijewski postavlja pitanje ima li i suvremena umjetnost stvarni društveni utjecaj, mogu li se učinci umjetničkog djela razumjeti i
verificirati, ima li umjetnost ikakav politički značaj – osim što se s
njome izruguju različiti populisti? Je li moguće upustiti se u razgovor
s umjetničkim djelom, i je li ono toga vrijedno? I ponajviše, zašto su
pitanja te vrste smatrana udarom na samu bit umjetnosti?

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Kontura, 2023

Još od eseja (1943.) Hannah Arendt, izraz Mi izbjeglice se koristi za izražavanje suosjećanja s ... more Još od eseja (1943.) Hannah Arendt, izraz Mi izbjeglice se koristi za
izražavanje suosjećanja s neprivilegiranima, prekarnima i politički
progonjenima. Pedeset godina kasnije, Giorgio Agamben posudio ga
je za naslov eseja koji uspoređuje nacističke koncentracijske logore
i suvremene centre za pritvor „onkraj ljudskih prava“. Postoji sloj pojmova koji je zajednički umjetnosti i društvu, a to je povijesnost jezika
kojim umjetnost govori i kojim se služi.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Triptih, emisija III. programa Hrvatskoga radija, 2021

(NE) VJERUJ PRIPOVJEDAČU. SLUČAJ KRVAVICA, izložba je posvećena kružnom objektu nekadašnjeg Vojno... more (NE) VJERUJ PRIPOVJEDAČU. SLUČAJ KRVAVICA, izložba je posvećena kružnom objektu nekadašnjeg Vojnog dječjeg lječilišta, danas devastiranom arhitektonskom remek-djelu izgrađenom 1960. – 1964., po projektu Rikarda Marasovića. Ipak, nije riječ o izložbi arhitekture, već odnosa umjetnosti i politike, odnosno, „o gubitku društvenog (i transformiranju osobnog) pamćenja uslijed radikalne društvene promjene i posljedicama tog procesa”, navodi kustosica Nataša Bodrožić u katalogu izložbe. Zgrada se nalazi u Krvavici, nedaleko Makarske, a podignuta je u borovoj šumi, odmah do mora, kao dječja bolnica za potrebe liječenja i rehabilitaciju djece s respiratornim bolestima vojnih osiguranika. Zgrada je mijenjala funkciju pa tako 1973. postaje vojno odmaralište, a potom se uključuje i u komercijalni turizam. “Izvan sezone, vojno odmaralište otvara se za osobe s posebnim potrebama, radnike slabijeg imovinskog stanja, učenike osnovnih škola na rekreativnoj nastavi”, sve do 1990., a godinu potom vojska napušta zgradu, ostavljajući je neoštećenu i sa svim inventarom. Za vrijeme Domovinskog rata koristi se za smještaj izbjeglica i ranjenika, kao i obuku specijalnih hrvatskih vojnih jedinica. Početkom 2000-ih objektom počinje upravljati državna agencija Club Adriatic, otkad je zatvoren, a do današnjih dana ostaje radno mjesto ravnatelja bolnice na punoj županijskoj plaći. Marasovićevoj zgradi ukida se nadzor (odnosno čuvar), čime je otvoren put njezinoj devastaciji.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Katalog izložbe, Galerija VN, Zagreb, 2018

Fasadna platna U "retroaktivnom manifestu" Delirious New York 1978. Rem Koolhaas istražuje utjeca... more Fasadna platna U "retroaktivnom manifestu" Delirious New York 1978. Rem Koolhaas istražuje utjecaj društva i kulture na arhitekturu i urbanizam i obratno, kako arhitektonski programi i forme arhitekture iskazuju nove društvene potrebe. New York, centar aktivnog moduliranja i oblikovanja kaotičnih tokova globalnoga društva, za njega je manifestan primjer golemosti (Bigness, u prijevodu s engl. Nikice Petraka), aktivnog odnosa arhitekture i urbanizma u nepredvidivim strujanjima grada. U knjizi nalazimo crtež Flagrant Délit Madelon Vriesendorp, iz 1975.: antropomor∫ziran Chryslerov neboder (William Van Alen, 1930.) zatekao je Rockefeller Centar u postelji s Empire State Building (Shreve, Lamb, Harmon, 1931.; oba su u stilu art decoa) ∞ onirička imaginacija i nadrealna tema (produktivnost distrakcije) pokazuje ambivalentnu narav ("dvostruki život") moderne arhitekture. Edwin Heathcote, nazivajući nebodere vodećim doprinosom kapitalizma povijesti arhitekture, uzlaznu dinamiku

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Kontura, 2022

O STAGNACIJI KRITIKE I APELU ZA ZAŠTITU AUTORSTVA

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Mačkozbornik - od Bastet do Catwoman M.U., 2022

Protiv antropocentrizma ili pak za antropocentrizam, kroz povijest umjetnosti konstantna je ljud... more Protiv antropocentrizma ili pak za antropocentrizam, kroz povijest umjetnosti
konstantna je ljudska fascinacija neljudskim bićima. Često su to mačke, domesticirane oko 3000. g. pr. n. e. To su uistinu solitarna bića, nikad u potpunosti pripitomljena; štoviše, one su predatorske zvijeri koje su svoj primarni karakter adaptirale s obzirom na svoju malu veličinu. Već u Ezopovim basnama, ljudski identitet temeljen je
na imaginarnom preispitivanju uloge životinja u ljudskoj misli, samopropitivanju na način izlaženja iz sebe, u „eksternalizaciji“ pogleda na vlastite osobine i postupke pripisane životinji, pa sve do koncepta „postajanja životinjom“ Deleuzea i Guattarija,
Derridina „životinja koja dakle jesam“. Na slici Olimpija Édouarda Maneta iz 1865., na postelji kraj nogu obnažene kurtizane s crnom vrpcom oko vrata naslikana je crna mačka sa žutim očima, koja reagira na ulazak crne sluškinje. Kao što je ta
slika imala kompozicijske i tematske uzore (kao interpretacija teme Venere ili Odaliske), tako je pastišnom i citatnom metodom iz nje izveden niz radova u modernoj i suvremenoj umjetnosti; novim medijima fotografije, asamblaža ili performativne
umjetnosti, odnosno postmedijskoj umjetnosti. U tekstu se navode primjeri djela čiji autori interpretativnom metodom re-kreiraju i remedijaliziraju kompoziciju Manetove slike, figure Olimpije i sluškinje, ali i mačke. Postmoderna donosi novu, holističku perspektivu svijeta kao iznimno kompleksnog, kojim se krećemo i u kojem bivamo kao tek jedno od mnogih bića, te je naš život sve intimnije i neposrednije povezan
s onim životinja, dokidajući tradicionalni dualizam ljudskog i životinjskog. Foucault je 1966. predvidio mogućnost nastanka okolnosti u kojima se modernistički način života i bivanja čovjekom urušava, na temelju čega se 90-ih godina 20. stoljeća postmoderno počelo smatrati i posthumanim stanjem.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Umjetnost kao ideja / Konceptualne prakse u Hrvatskoj, 2021

Odgovoriti na pitanje Što je to umjetnost? znači odrediti okvire (kontekst) govora i pisma (teori... more Odgovoriti na pitanje Što je to umjetnost? znači odrediti okvire (kontekst) govora i pisma (teorije) u kojem se izriče odgovor. Tvrditi da je
teorija umjetnosti govor i pismo čiji je objekt umjetnost, znači odrediti teoriju umjetnosti kao jezičnu ili diskurzivnu djelatnost. Istraživanje
i analiza teorije umjetnosti postavlja problem definicije teorije umjetnosti kao teorije. Diskursi teorije umjetnosti prikazuju kako su nastali,
kako se odnose prema drugim teorijama i kako funkcioniraju u odnosu
na umjetničko djelo i svijet umjetnosti. Proučavaju oblike proizvodnje,
prijenosa i prijema, potrošnje značenja u društvu, kulturi i umjetnosti.
Demokratizacija umjetnosti događa se kroz njezino obraćanje širokoj, negalerijskoj publici 1970-ih, strategijom agitacije. U kontekstu pojave konceptualne i postobjektne umjetnosti od kraja 1960-ih godina,
video i fotografski, video i filmski eksperimenti predstavljali su bitan
aspekt medijskih i ontoloških transgresija tradicionalnog umjetničkog
djela. 1970-ih, prema Haroldu Rosenbergu – umjetnost se de–definira,
što znači da gubi svoju definiciju, i de–estetizira se, što znači da gubi
svoje estetske sastavnice užitka i ljepote. Terminološki, video umjetnost
označava prijelaz od »umjetnosti« (Art) na vizualnu kulturu, na prijelazu iz modernog doba, u kojemu je svijet transformiran u sliku (humanistička ideja svijeta koji je postao slika), u informatičko doba, u kojemu je svijet postao informacija (ne–humanizam). Terry Eagleton piše
kako studentski pokret kasnih šezdesetih (1960-ih) godina nije spriječio visoko školstvo da se još više zatvori u strukture vojne moći i industrijske eksploatacije. Ali on je postavio izazov i pitanje kakvu su ulogu
u svemu tome imale humanističke znanosti. Plod toga izazova bila je
kulturalna teorija. Humanističke znanosti izgubile su svoju nevinost:
više se nisu mogle pretvarati da nemaju nikakve veze sa silom.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

http://croatian-photography.com, 2019

Ako fotografija konstituira jezik, fotografija makete broda Amorella jest analogijska u odnosu sp... more Ako fotografija konstituira jezik, fotografija makete broda Amorella jest analogijska u odnosu spram stvarnog objekta – ona je denotacijska, dok su fotografije s plovidbe broda (kao postvarenog modela) konotativne. Fotografski označitelj i označeno su u međusobno tautološkom odnosu, što je Barthes nazivao paradoksom fotografije kao medija samog. Putovanje je “izvor emocija” (Le Corbusier). Na nekoliko fotografija s putovanja broda Amorella vidimo putnike koji nisu aktivirani sudionici procesa putovanja, kao prolaska, već čekaju da dođu do njegova cilja. Iako sjede blizu jedni drugima, međusobno se ne odnose, čak se ne promatraju. Benjamin slučajne susrete putnika u modernome društvu opisuje kao: “dva stranca se nađu licem u lice, dotiču se neposredno pogledom i dahom”. Ruskin u 19. stoljeću piše o “toposu paketa” – “željeznica pretvara čovjeka iz putnika u živ paket”. Putnik jedva da je upoznao imena gradova kroz koje je prošao i prepoznaje ih samo letimično po tornjevima najpoznatijih katedrala, koje mu izgledaju kao stabla nekog dalekog šetališta. “Moving Hotel” bila je popularna oznaka za željeznicu i parobrode 19. stoljeća u Americi; parobrod na Mississippiju bila je mobilna palača ili “Floating Palace” stila “Steamboat Gothic”, koji analogiju nalazi u opremi željeznica. “Svijet u malom bila je uobičajena karakterizacija kojom su putopisci opisivali parobrod na zapadu, a on je to zaista i bio. Tamo se odvijao život, kao i na kopnu, samo bitno intenzivnije. Tamo su ljudi radili, tamo su jeli, spavali, zabavljali se, tamo su se razbolijevali, a nije bio rijedak slučaj ni da umru na brodu. Bilo je to društvo s vlastitim stilom života. Tamo se mogla promatrati sloboda u međuodnosu ljudi iz najrazličitijih društvenih slojeva, koja je na inozemne goste ostavljala dojam koji je bio naprosto simboličan za demokratsku jednakost Amerike”. U sanduku kočije, koju zapravo tvore dvije frontalno spojene nosiljke, putnici sjede jedni nasuprot drugima, taj aranžman sadrži poziv na razgovor tijekom putovanja. Prvi plan je prostorna dimenzija koja čini bitno iskustvo predindustrijskog putovanja. Nova brzina putovanja odvaja putnika od prostora kojim je dotada bio dijelom, prostor iz kojeg putnik istupa postaje mu tableau. Panoramski pogled, za razliku od tradicionalnog, ruskinovskog, ne pripada više istom prostoru kao i opaženi predmeti.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Autoportret podrazumijeva skrivenu prisutnost ogledala, u kojemu lik promatra vlastiti odraz – od... more Autoportret podrazumijeva skrivenu
prisutnost ogledala, u kojemu
lik promatra vlastiti odraz – odnosno
promatra promatrača slike – prema
Cummingsu uostalom zrcalo je medij
za snivanje snova, dok Hocke govori o
zrcalu kao o samopotvrdi novostečene
subjektivnosti, pružajući i mogućnost
kombinacije zrcaljena.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Friedrich Achleitner, s tvrdnjom kako je betonski cvijet primjer nadrealističke arhitekture u aus... more Friedrich
Achleitner, s tvrdnjom kako je betonski
cvijet primjer nadrealističke arhitekture
u austrijskom časopisu architektur.
aktuell iz 2005. opisuje lokaciju:
“Dočekuje vas široki (ekspanzivan)
krajolik aluvijalnih livada, u kojemu je
“cvijet” čija veličina i volumen precizno
odgovara mjerilu mjesta, pejsažom
transformiranim u artefakt. Pomislite
nevoljko (ali nekako posramljeno, i
izvjesno s dozom iritacije) na engleske
pejsažne vrtove, ili bolje na njemačke
romantičarske vrtove, poput Wörlitz,
te simbioze klasicizma i romantizma,
prosvjetljenja i poezije s vizualnim kolebanjem
između klasičnih kultura, pa
ipak uz obećanje bolje vrste humaniteta
ili postojanja boljih ljudskih bića”.
Bogdanović piše kako je odbijao proučiti
dokumentaciju na početku posla na
iznalaženju simboličke komemorativne
forme (spomenik za Jasenovac projektiran
je 1959. a podignut 1966. kada
je autor uspio obraniti pred Partijom
njegovu “formalnu sintaksu”), ali kako
je shvaćao i osjećao metafiziku zločina
te je, zahvaćen svojevrsnom filozofijskom
groznicom snagu principa zla,
mehanizme dobra i zla, postojanja i
nepostojanja, krivnje i pokajanja pokušao
izraziti arhitektonskom formom:
“simboli su glasnici različite realnosti
ljudi u koje možete ponrijeti jedino
intuitivno, potpomognuti čudom osobne
mašte”.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Prikaz izložbe "Copycat", izložba Kristine Lenard i Michaela Johanssona / prikaz knjige Slavka Ka... more Prikaz izložbe "Copycat", izložba Kristine Lenard i Michaela Johanssona / prikaz knjige Slavka Kačunka "Closed Circuit Videoinstallationen. Ein Leitfaden zur Geschichte und Theorie der Medienkunst mit Bausteinen eines Künstlerlexikons", 2005.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Adriaan Geuze smatra kako Vincent van Gogh nije imao osjećaj za nizozemski pejsaž, posebno za niz... more Adriaan Geuze smatra kako Vincent van Gogh nije imao osjećaj za nizozemski pejsaž, posebno za nizozemsko svjetlo

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Fokusirajući se na radove autoreferencijalnog i samoreprezentacijskog karaktera iz opusa umjetnik... more Fokusirajući se na radove
autoreferencijalnog i
samoreprezentacijskog karaktera
iz opusa umjetnika Naste Rojc i
Stjepana Lahovskog, kustosica
izložbe Leonida Kovač zaključuje kako
su oboje svojim radom “ideološki
neupotrebljivi” umjetnici

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Izložba je zanimljiva s obzirom na zastupljenost umjetnika iz zapadnih i onih iz istočnoeuropskih... more Izložba je zanimljiva s obzirom na zastupljenost umjetnika iz zapadnih i onih iz istočnoeuropskih zemalja manje proslavljenih imena, čime se još jednom potvrđuje granična pozicija Austrije u podjeli Europe koja je 1. svibnja 2004. konačno ukinuta

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Ghazelini radovi govore o shizoidnoj situaciji èovjeka "razapetog" između Zapada i Istoka, no u n... more Ghazelini radovi govore o shizoidnoj situaciji èovjeka "razapetog" između Zapada i Istoka, no u njezinim radovima radi se o jukstapoziciji Zapada i Istoka, a ne o huntingtonovskom sukobu civilizacija

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Stella Capes kreira eksperimentalnu situaciju; snima profesionalnog klauna bez odjeće, rekvizita ... more Stella Capes kreira eksperimentalnu situaciju; snima profesionalnog klauna bez odjeće, rekvizita i publike, ne
samo ne bi li ispitala može li i takav klaun nasmijati publiku
nego i kako bi potaknula na razmišljanje o fenomenu neuspjeha
i preuzimanja odgovornosti za neuspjeh

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Kada je nakon Drugog svjetskog rata morao „zakamuflirati“ (ali ne i srušiti) Fernkornov spomenik... more Kada je nakon Drugog svjetskog rata morao „zakamuflirati“ (ali ne i srušiti) Fernkornov spomenik banu Jelačiću na glavnom zagrebačkom trgu, Bakić je oko spomenika konstruirao kvadar od drvenih greda visok deset metara i presvukao ga daskama. Na vrh kvadrata postavio je dva metra visoku crvenu petokraku, a s istočne i zapadne strane smje-stio je dvije plosnate ženske figure nadljudskih dimenzija, koje su u rukama nosile srp i pušku, te su se vjerojatno njima znale i služiti, dok političke parole kao bordure na njihovim suknjama danas asociraju na Jacovittijeve stri-pove. Premda ga je Bakić mnogo puta portreti-rao, Tito je odbio maketu za spomenik Marxu i Engelsu (1950. – 1953.), koji je trebao biti postavljen u Beogradu. Kako je svojedobno izjavio Miljenko Jergović – državni umjetnik više mora biti opčinjen carem, nego car njime. Međutim, nisu li i Goya i Velasquez bili dvorski umjetnici, no svejedno veliki? Nije li umjetnost uvijek stvarana po narudžbi ideoloških i po-litičkih vladara, barem do rođenja shvaćanja umjetnika kao boema, u vrijeme povijesnih avangardi? No, već i prve avangarde, poput konstruktivizma, stavljaju se dragovoljno u službu političke opcije s kojom se osobno slažu.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Državne su vlasti u to vrijeme ulagale u građevine svih konfesija jer su pripadnici svih tih kon... more Državne su vlasti u to vrijeme ulagale u građevine svih konfesija jer su pripadnici svih tih konfesija jednako plaćali poreze. Mislim da i danas postoje arhitekti koji rade na obnovi građevina svih konfesija, no rjeđe na gradnji novih crkava. Bolléov opus za pravoslavnu crkvu – osobito njegov rad na njihovu opremanju na području od Fruške gore do malih sela Banije, Like i Gorskoga kotara – izuzetno je vrijedan i većim dijelom zaboravljen, dijelom stoga što je velik dio opreme tih građevina uništen u ratovima u 20. stoljeću.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Video Kate Mijatović kaptira djecu kako vrište, ispoljavajući se kao kolektiv, u ludičkoj pauzi u... more Video Kate Mijatović kaptira djecu kako vrište, ispoljavajući se kao kolektiv, u ludičkoj pauzi u racionalnim odgojnim procesima edukacije. Kata Mijatović vrisak djece uspoređuje s Munchovim Krikom, kao nešto po formi slično, no značenjski suprotno (dodajmo i nemogućnost krika u Scream seriji Wesa Cravena). Psihoanaliza otkriva u nesvjesnom strukturu jezika, tj. nesvjesno je strukturirano kao jezik. Ili, po Freudu, simptom je oblik kreacije (spomenuti Stilinović reći će “Kod mene bol nije krik, nego je stanje”). Krik je protežni motiv povijesti umjetnosti: „slika riječi“ R. Magrittea (Živo ogledalo, 1928.) tako je povezala slikovni i lingvistički sustav reprezentacije, pojam i predodžbu – slika je pejzaža iskazana tekstom u oblačićima, pa u donjem desnom uglu piše cris d'oiseaux – značenja krika ptice, no smisla ptičjeg pjeva. Prema Hermesu Trismegistu, umjetnost je neartikulirani krik koji podsjeća na glas svjetlosti.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

This retrospective exhibition of Mirjana Tomašević Dančević, certainly not the last one, is a sor... more This retrospective exhibition of Mirjana Tomašević Dančević, certainly not the last one, is a sort of
a cross-section of the last thirty-two years of her artistic work but also work-in-progress. One part
of the exhibition is based on her artwork crossing over to the sphere of utilitarian “poems”, that is
“images-objects-poems-stories”, as a combination of an image or a 3D object and words in various
materials of artistic expression. For example, her 1988 exhibition at the Student Centre Gallery in
Zagreb was named Carmina utilia (Latin for usable poems, sing.: carmen-inis, a poem), consisting
of two- and three-dimensional “poems” and four-dimensional ones (those to be uncovered
gradually, taking off or putting on the corresponding layers in order to read the particular “poem”,
or to be reconstructed subsequently, following the same process in a video film, and, in ideal
circumstances, as the “poems” which one could enter, and not only by looking). Furthermore, the
exhibition is also based on the artist’s archival and documentary approach to a work of art, which
may not only have a didactic and therapeutic character but may emanate from the artist’s daily life
practice as a teacher [“Teachers love June”, says Julijana Matanović (Croatian short story writer
and novelist, Ed.) about the artist, in her Personal Calendar Stories afterword to the artist’s book
To Fly and Come Back] in primary and secondary schools, currently at the School of Applied Arts
and Design, and from running author’s art workshops, including art-therapy workshops, as well as
from the experience of being a president of an association for education through art.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Niz od pet izložbi u mediju billboarda Medij umjetničkog rada-billboard standardno oglasno mjesto... more Niz od pet izložbi u mediju billboarda Medij umjetničkog rada-billboard standardno oglasno mjesto (dimenzija 504 x 238 cm) u javnom prostoru Zagreba je ujedno svojevrsna tema izložbe. Izložba se može promatrati iz vizure pješaka, vozača ili putnika u tramvaju, na lokacijama standardnih, neosvijetljenih oglasnih panoa u Ulici kneza Branimira (preko puta Branimir Centra, na bivšem zidu grafita), Aveniji Marina Držića (kod Vukovarske ulice) i na Strojarskoj cesti (kod Autobusnog kolodvora) na istočnoj granici zagrebačkog središta, omeđujući parcelu na kojoj se intenzivno događa smjena industrijskih pogona, dakle vitalnog, produktivnog sektora, poslovnim i trgovinskim objektima tj. tercijalnim, uglavnom bankarskim i preprodajno-preprodavačkim sektorom. Plakati, billboardi, fotografski narativi obraćaju se mnogo široj publici od galerijske. Kad je 2003. Boris Cvjetanović fotografirao (u mediju fotografije u boji) zapadno predgrađe Zagreba s billboardom 38. Zagrebačkog salona slučajno je u kadar "uhvatio" lateralni prizor čovjeka koji pretražuje po kanti za smeće. Danas je to postala svakodnevna scena, koja više nije percipirana kao eksces u urbanom krajoliku. U Vjesniku od 16. srpnja 2008. Barbara Vujanović će članak o radu Interpretacija Igora Grubića (na str. 16, o radu iz prve serije Ploha/ površina) nasloviti s "Lice i naličje hrvatske stvarnosti"-umjetnik kontrastira blještave izloge i prepune kafiće s beskućnicima i osiromašenima: "U jeku najžešćih navijačkih strasti, kada su se ljubitelji nogometa od 7 do 77 i svi oni koji su se trudili takvima prikazati natjecali u isticanju domoljubnih, to jest navijačkih oznaka-ispred Studenskoga centra u Zagrebu smješten je billboard, također u bojama crven-bijeli-plavi". Serija umjetničkih djela u mediju billboarda, preuzetog iz miljea politike marketinga i politike društva u gradu kao generatoru međuljudskih odnosa, sustavu informacija, usluga i nematerijalne robe-zadržava svojevrsnu autonomiju, djelujući kao prekid, pauza u organskoj razmjeni sa strukturalnim kontinuitetom okolnog medijskog prostora. Govor umjetnosti u urbanom krajoliku "mimikriziran" je u marketinški kôd, propitujući prostor otvoren između govora u prvom licu (i autora i promatrača), privatnog reklamnog prostora i javnog prostora ulice (avenije, bulevara) grada u kojima različiti programi i mjerila (koolhaasovskih S, M, L, XL) arhitekture egzistiraju jedni pored drugih unutar urbane mreže protkane reklamama, neonskim znakovima, transportnim nadvožnjacima i zelenim pasažima. Za Venturija (Robert Venturi u knjizi Learning from Las Vegas), katedrala u Amiensu je billboard sa zgradom iza sebe; on smatra tu gotičku crkvu "slabom" jer ne postiže "organičko jedinstvo" frontalne strane i bočnih strana, no ta je disjunkcija izravno povezana sa strukturom gotičkog grada nepravilnih, uskih i vijugavih ulica kojima se može prolaziti tako da se iznenada naiđe na pročelje crkve, dvodimenzionalni reklamni ekran.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Ploha/površina//Plane/Surface 4, izložbe u mediju billboarda: Igora Kuduza, Siniše Labrovića, Nel... more Ploha/površina//Plane/Surface 4, izložbe u mediju billboarda: Igora Kuduza, Siniše Labrovića, Neli Ružić, Lane Stojićević, Ane Opalić i Vlatke Horvat-tim redoslijedom. Autorica programa je Silva Kalčić.

Medij umjetničkog rada-billboard standardno oglasno mjesto (dimenzija 504 x 238 cm) u javnom prostoru Zagreba je ujedno svojevrsna tema izložbe. Izložba se može promatrati iz vizure pješaka, vozača ili putnika u tramvaju, na lokacijama standardnih, neosvijetljenih oglasnih panoa u Ulici kneza Branimira (preko puta Branimir Centra, na bivšem zidu grafita), Aveniji Marina Držića (kod Vukovarske ulice) i na Strojarskoj cesti (kod Autobusnog kolodvora) na istočnoj granici zagrebačkog središta, omeđujući parcelu na kojoj se intenzivno događa smjena industrijskih pogona, dakle vitalnog, produktivnog sektora, poslovnim i trgovinskim objektima tj. tercijalnim, uglavnom bankarskim i preprodajno-preprodavačkim sektorom. Plakati, billboardi, fotografski narativi obraćaju se mnogo široj publici od galerijske. Kad je 2003. Boris Cvjetanović fotografirao (u mediju fotografije u boji) zapadno predgrađe Zagreba s billboardom 38. Zagrebačkog salona slučajno je u kadar "uhvatio" lateralni prizor čovjeka koji pretražuje po kanti za smeće. Danas je to postala svakodnevna scena, koja više nije percipirana kao eksces u urbanom krajoliku. U Vjesniku od 16. srpnja 2008. Barbara Vujanović će članak o radu Interpretacija Igora Grubića (na str. 16, o radu iz prve serije Ploha/površina) nasloviti s "Lice i naličje hrvatske stvarnosti"-umjetnik kontrastira blještave izloge i prepune kafiće s beskućnicima i osiromašenima: "U jeku najžešćih navijačkih strasti, kada su se ljubitelji nogometa od 7 do 77 i svi oni koji su se trudili takvima prikazati natjecali u isticanju domoljubnih, to jest navijačkih oznaka-ispred Studenskoga centra u Zagrebu smješten je billboard, također u bojama crven-bijeli-plavi". Serija umjetničkih djela u mediju billboarda, preuzetog iz miljea politike marketinga i politike društva u gradu kao generatoru međuljudskih odnosa, sustavu informacija, usluga i nematerijalne robe-zadržava svojevrsnu autonomiju, djelujući kao prekid, pauza u organskoj razmjeni sa strukturalnim kontinuitetom okolnog medijskog prostora. Govor umjetnosti u urbanom krajoliku "mimikriziran" je u marketinški kôd, propitujući prostor otvoren između govora u prvom licu (i autora i promatrača), privatnog reklamnog prostora i javnog prostora ulice (avenije, bulevara) grada u kojima različiti programi i mjerila (koolhaasovskih S, M, L, XL) arhitekture egzistiraju jedni pored drugih unutar urbane mreže protkane reklamama, neonskim znakovima, transportnim nadvožnjacima i zelenim pasažima. Za Venturija (Robert Venturi u knjizi Learning from Las Vegas), katedrala u Amiensu je billboard sa zgradom iza sebe; on smatra tu gotičku crkvu "slabom" jer ne postiže "organičko jedinstvo" frontalne strane i bočnih strana, no ta je disjunkcija izravno povezana sa strukturom gotičkog grada nepravilnih, uskih i vijugavih ulica kojima se može prolaziti tako da se iznenada naiđe na pročelje crkve, dvodimenzionalni reklamni ekran.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Fasada, 2018

Lana Stojićević zamjećuje istu kompetitivnu gradnju i radikalnu izmjenu vizura New Yorka u doba a... more Lana Stojićević zamjećuje istu kompetitivnu gradnju i radikalnu izmjenu vizura New Yorka u doba art decoa (vertikalizam forme za Mircea Eliade izraz je čovjekova nagnuća ka raju; dok su za Heathcotea neboderi
istodobno sentimentalni spomenici i komercijalne nemani) i dalmatinskoga krajolika danas (što više apartmana, katova; u srazu post-neohistoricističkih formi i strojne produkcije/shablonizacije ukrasa).

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Medij umjetničkog rada – billboard standardno oglasno mjesto (dimenzija 504 x 238 cm) u javnom pr... more Medij umjetničkog rada – billboard standardno oglasno mjesto (dimenzija 504 x 238 cm) u javnom prostoru Zagreba je ujedno svojevrsna tema izložbe. Izložba se može promatrati iz vizure pješaka, vozača ili putnika u tramvaju, na lokacijama Ulica kneza Branimira (preko puta Branimir Centra, na bivšem zidu grafita), Avenija Marina Držića (kod Vukovarske ulice) i Strojarska cesta (kod Autobusnog kolodvora) u donedavnoj, bivšoj, i novoj istočnoj granici zagrebačkog središta, između kojih se događa smjena industrijske, ali vitalne, produktivne zone, poslovnim i trgovinskim objektima tj. tercijalnim, uglavnom bankarskim i preprodajnim-preprodavačkim sektorom. U postizborno vrijeme u urbanom krajoliku politiku nakratko smo odmijenili (" mimikriziranom " u marketinški govor) umjetnošću, propitujući prostor otvoren između govora u prvom licu (i autora i promatrača), privatnog reklamnog prostora i javnog prostora ulice (avenije, bulevara) grada u kojima različiti programi i mjerila (koolhaasovskih S, M, L, XL) arhitekture egzistiraju jedni pored drugih unutar urbane mreže protkane reklamama, neonskim znakovima, transportnim nadvožnjacima i zelenim pasažima koji kontekst izložbe čine redundantnim.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

In conceiving the city of Split as a scene, buildings are being appropriated in two ways, through... more In conceiving the city of Split as a scene, buildings are being appropriated in two ways, through usage and perception. If the relation between culture and its respective form is built through the regulation of the relationship between people and their environment, the relationship between the society (the City) and its “recent”, 20th architectonic heritage may be seen as de-regulative, considered too recent to be preserved for the future, subjected to the terror of time, (intentionally) neglected by the society, forgotten (in the collective consciousness), taken away (Vila Dalmacija – closed, i.e. confined space; Dalmacijavino – shut down, emptied of workers; Koteks complex, inclusively public space built on levels-terraces, a public squares and streets sublimate – mostly used in an inadequate manner, constantly seeking for a new content, suffering from the functional crisis caused by invisible social changes). In its renouncing of “society”, or it being renounced by the “society”(20th architectonic heritage) we cannot help but notice a social gesture. Vila Dalmacija, Dalmacijavino and Koteks-Gripe in that sense are spaces of silence, as in the cessation (of communication). Silence, however, ends by gaining the right to speak4. According to Juhani Pallasmaa, the central theme of the modern architectural theory was to point towards spatial-temporal continuity. Architecture was regarded as the image of the world and expression of spatial-temporal structure belonging to a physical and empirical reality. Spatial-temporal dimension was a central point in all considerations and activities of human kind, from the hidden geometry of language to the forms of production and politics. Can it be so deeply rooted in culture, as in create an experience of place and identity? Today, can architecture itself set social and cultural goals?
-------
Od društva (kontrolirano) zapuštane, (u kolektivnoj svijesti) zaboravljene,
oduzete (Vila Dalmacija – zatvoren, odnosno omeđen prostor;
Dalmacijavino – zatvoreno, ispražnjeno od radnika; kompleks
Koteksa, uključivo javni prostor na terasastim nivoima, sublimat
javnih trgova i ulica – uglavnom nedovoljno/neprimjereno
korišten, u potrazi za novim sadržajima, u krizi smisla funkcije
izazvane nevidljivim društvenim promjenama). U odricanju od
“društva”, ili odricanju „društva“ od nje (arhitektonske baštine
20. stoljeća) ne možemo, ipak, ne uočiti društvenu gestu. Vila
Dalmacija, Dalmacijavino, Koteks-Gripe u tom su smislu
prostori tišine, u značenju prestanka (govora). Tišina, međutim,
završava stjecanjem prava na govor. Prema Juhaniju Pallasmaa,
središnja tema arhitektonske teorije moderne bilo je ukazati na
prostorno-vremenski kontinuitet. Na arhitekturu se gledalo kao
na prikaz slike svijeta i izraz prostorno-vremenske strukture, koja
pripada fizičkoj i empirijskoj realnosti. Prostorno-vremenska
dimenzija bila je središnja točka u cjelokupnom razmišljanju i
svim aktivnostima čovječanstva, od skrivene geometrije jezika
pa do oblika produkcije i politike. Danas, može li arhitektura
sama postaviti društvene i kulturne ciljeve? Može li toliko
biti ukorijenjena u kulturi da može stvoriti doživljaj mjesta i
identiteta?

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Članak o izložbi Igora Grubića

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Modni dizajner Silvio Ivkić i modni fotograf Jure Perišić pokrenuli su 2012. modnu marku Coded Ed... more Modni dizajner Silvio Ivkić i modni fotograf Jure Perišić pokrenuli su 2012. modnu marku Coded Edge, proizašlu iz oblikovanja minimalističkog i geometriziranog nakita za sebe i potom za prijatelje. Hrvatski modni brand Link je nakit Coded Edge uvrstio u svoju kolekciju na Fashion.hr-u, a s pobjedom Lift by Perwoll 2013. pokrenuta je proizvodnja za tržište: nekoliko kolekcija nakita, dvije kolekcije torbi te nekoliko manjih kapsula kolekcija odjevnih objekata, vunenih kapa i drugih predmeta koje Ivkić i Perišić izrađuju u suradnji sa zagrebačkim concept storeovima. Zanimljivo je da autori kolekcijama nadijevaju engleska imena, bez prijevoda. Kolekcije Coded Edgea, kao tzv. nosiva umjetnost (wearable art) snimane su u sceničnoj arhitekturi, u napuštenim, neproduktivnim halama ili stakleniku, mjestima bez jasne definicije i granica gdje se djevojke-modeli nalaze same, ili su u njima odvojene i ne komuniciraju pogledom i kretnjama.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

The artistic intervention into the urban tissue of the City of Zagreb, the flower installation by... more The artistic intervention into the urban tissue of the City of Zagreb, the flower installation by Darko Fritz entitled 302_MOVED_TEMPORARILY, is located on a green public surface between the INA Naftaplin building and the building site of the new Museum of Contemporary Art, and in the immediate vicinity of the intersection of two streets, busy road axes in the direction of north-south and east-west at the exit (entrance) to the city.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Geometrijska apstrakcija Frelihove intervencije u prostoru Galerije Academia moderna s jedne stra... more Geometrijska apstrakcija Frelihove intervencije u prostoru Galerije Academia moderna s jedne strane može se nasloniti na Sierrine intervencije u galerijsku sobu na način njezine negacije, primjerice ugaonom trokutnom formom prema ideji anti-forme (Untitled (Corner Piece), 1964.), no uistinu, time što opredmećuje okolni prostor, naizgled proizlazi iz vizualne studije Palazza dei Diamanti (Biagio Rosseti, Ferarra, 1494.) gdje je pročelje pokriveno s 8500 piramidalnih blokova koji sugeriraju – tijekom dnevnog ciklusa prirodne rasvjete – stalnu promjenjivost pročelja, služeći kao prijelaz, bez fiksiranog identiteta. Gledano frontalno, Implant ima format i zidni postav štafelajne slike, koja za debljinu okvira baca sjenu na zid iza sebe. U užitku (jouissance, franc.) promatranja ploha čistih (ne)boja, nedeskriptivna uloga-tretman boje dovodi do afirmacije čiste plohe.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Zajedničko, odn. opća crta prikazanih video radova je strukturalna jednostavnost – sastoje se od ... more Zajedničko, odn. opća crta prikazanih video radova je strukturalna jednostavnost – sastoje se od malog broja odjeljaka (sekvenci) ili sastojaka (elemenata) i često repetitivnih, s varijacijama, kombinacija među njima. Različito je kod ovih radova da se kod jednih koristi video kao stil i kao medij, to su meta-jezička istraživanja ili analitički video, kod drugih je tape poslužio za bilježenje osobnih procesualnih umjetničkih akcija. Kao što je čovjek u povijesti, i povijest je u čovjeku (“Historijski čovjek je ujedno stvaralac i proizvod svoga svijeta”, tvrdi Bauman): djela na izložbi nastala su po završetku ratova u regiji, u zemljama na različitim pozicijama s obzirom na tijek tranzicije, razmjer kvalitativne i kvantitativne krize i “kolektivne traume”, u duhu koje (site-specific), ili nasuprot kojoj – univerzalno-intimnih tema - nastaju ti radovi

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Na izložbi Imageination / Odjeća, tekstil, maska i kostim kao tema i medij u suvremenoj umjetnost... more Na izložbi Imageination / Odjeća, tekstil, maska i kostim kao tema i medij u suvremenoj umjetnosti predstavljeni su radovi u raznim medijima i područjima suvremene umjetnosti, koji se tiču i uzimaju kao svoj materijal tekstil (draperiju, tkanje...), odjeću (modnu, anti-modnu, odjeću kao ready-made, kao kostim ili maska tj. kao potvrdu ili način promjene ili negacije identiteta) ili prisvajaju modne strategije poput omatanja, nabiranja, catwalka, samoprezentacije, komunikacijskog jezika mode.
Nazivom izložbe željelo se pobuditi asocijaciju
na propalu hrvatsku modnu industriju za mlade, ali
i vizualnu kulturu, odnosno kulturu slike danas.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Kada je 2003. Boris Cvjetanović fotografirao zapadno predgrađe Zagreba s billboardom 38. zagrebač... more Kada je 2003. Boris Cvjetanović fotografirao zapadno predgrađe Zagreba s billboardom 38. zagrebačkog salona arhitekture, slučajno je „uhvatio“ u kadar lateralni prizor čovjeka koji pretražuje po kanti za smeće. Danas to postaje svakodnevna scena, koja više nije percipirana kao eksces u urbanom krajoliku. Prvi billboardi u Zagrebu bili su locirani upravo ispred Studentskog centra, bili su to na platno preslikani filmski plakati za Kino SC-a, obavjesno-oglašavačkom namjenom u službi marketinga koji je, međutim, bio u službi kulture. Danas, posvuda, u vizualnom inventaru grada marketing se referira na sebe sama.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

If, as Manfredo Tafuri said that there is no avant-garde architecture (calling such attempts in t... more If, as Manfredo Tafuri said that there is no avant-garde architecture (calling such
attempts in the USA “architecture in the boudoir”, l’architecture dans le boudoir), for
architecture necessarily has to deal with reality, even if only through a resistance
to or negation of reality, can we speak about boudoir art?

Bookmarks Related papers MentionsView impact

If, by definition, utility means meeting the needs, what are the real needs anyway? What is it th... more If, by definition, utility means meeting the needs, what are the real needs anyway? What is it that unmistakably places an artifact in certain place and time, what are the new forms of immaterial design, and how to make the design not only a part of the spirit of the times of ‘now’, but also actual (contemporary) in the emerging times as well (in terms of trend and style)?

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Matija Čop, exhibition

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Marija Kulušić and Luka Pešun

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Izložba radova u raznim medijima i područjima suvremene umjetnosti, koji se tiču i uzimaju kao sv... more Izložba radova u raznim medijima i područjima suvremene umjetnosti, koji se tiču i uzimaju kao svoj materijal tekstil (draperiju, tkanje...), odjeću (modnu, anti-modnu, odjeću kao ready-made, kao kostim ili maska tj. kao potvrdu ili način promjene ili negacije identiteta) ili prisvajaju modne strategije poput omatanja, nabiranja, catwalka, samoprezentacije, komunikacijskog jezika mode. Nazivom izložbe želi se asocirati na propalu hrvatsku modnu industriju za mlade, ali i vizualnu kulturu odnosno kulturu slike danas.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

POVIJEST UMJETNOSTI KAO OTVORENI PROJEKT (KONCEPTI, PROJEKTI I OBLICI TUMAČENJA LIKOVNIH I VIZUALNIH UMJETNOSTI) ZBORNIK RADOVA ODSJEKA ZA POVIJEST UMJETNOSTI FILOZOFSKOG FAKULTETA U SPLITU, 2024

In 2020 our Department of Art History celebrated its fifteenth year of existence with the establ... more In 2020 our Department of Art History celebrated its fifteenth
year of existence with the establishment of the Faculty of
Humanities and Social Sciences, created on the foundations
of what was once the School of Higher Education for Teacher
Training, and the Department of the Humanities as a then new component
of the University of Split founded in 1974. In a relatively short, but productive fifteen-year period, many professors, researchers, and scholars, both in
the field of art history and in other related scientific fields, have made their
contributions to the Department of Art History in Split on the undergraduate and graduate levels, as well as within the postgraduate (doctoral) program in the Humanities (specifically its art history module). It is to mark this anniversary that we are publishing this collection of scholarly papers by colleagues and associates from our Department.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Provesti noć u prostoru... Čakovec • Dubrovnik • koprivnica • Pula • Ravnica • Rijeka • Slavonski Brod • Split • Varaždin • Zagreb, 2015

In the project named Vlasta Delimar and Milan Božić will spend the night in... (the name of the i... more In the project named Vlasta Delimar and Milan Božić will spend
the night in... (the name of the intended object) the artistic action
becomes an integral part of the architecture into which it is being
nested. Delimar and Božić, partners in both art and life, lay to rest
inside first class fortification, industrial, housing, communal, and
military building – city-building facilities, objects that represent
something like “time capsules” of architectural styles from various
phases of the history, transverse, ring-like cut outs of architectural
history and its present endangerment across different regions of
Croatia. A particular subtheme - the architectural space - emerging
here is represented by artist’s relation towards space of the artistic
performance. Here, that space is not used as a mere frame for the
performance, but also the performance itself is being created as a
reaction to space. To that effect , the artist’s body is treated as an
element of the space it explores. There are three fundamental artistic
procedures comprised within this project: the performance, the open
work as defined by Umberto Eco, and the archive as an art work of
“live art” and “contemporary art”.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Suzana Marjanić, Umjetnost performansa i kinizam , 2022

Suzana Marjanić, Art of Peformance and Cynism, Afterword by Silva Kalcic, Editor We consider Suza... more Suzana Marjanić, Art of Peformance and Cynism, Afterword by Silva Kalcic, Editor
We consider Suzana Marjanić to be the most important researcher, chronicler and promoter of the practice of performance art in
Croatia, a relevant artistic medium of the 20th and the 21st centuries, from its proto- and pre-performative practices and forms
up to the present moment. This is her third book, but second copublished by HS AICA and Durieux, dedicated to local performance art which it places in a wider cultural and social context.
The author has been publishing scientific studies and articles
on the subject of history and theory of performance art in Croatia since 1998: in the journal of performing arts Frakcija, in a
series of interviews in the bi-weekly journal of culture and society
Zarez, in the tri-tome edition The Chronotope of Croatian Performance Art: From Traveleri to the Present Day (2014), as well as in the book
in which she summarises hitherto research entitled The Topoi of
Performance Art: A Local Perspective (2017).

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Izložbene kartografije Želimira Koščevića (Kritički instrumentarij, izložbeni i kustoski narativi), 2024

Prva objava knjige u izdanju HS AICA i Durieux, Zagreb, čije se prošireno izdanje najavljuje za t... more Prva objava knjige u izdanju HS AICA i Durieux, Zagreb, čije se prošireno izdanje najavljuje za travanj 2024.

ISBN 978-953-56967-9-7 (HS AICA)
ISBN 978-953-188-573-7 (Durieux)

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Umjetnost kao ideja/Konceptualne prakse u Hrvatskoj, 2021

Na početku razvoja (novo)medijske umjetnosti od 1960-ih nadalje uočavamo dva, svojedobno nepomirl... more Na početku razvoja (novo)medijske umjetnosti od 1960-ih nadalje uočavamo dva, svojedobno nepomirljiva izvora: modernistički (podupire ideju progresa i znanosti) i anarhističko–individualni pristup konceptualne umjetnosti (na tekovinama studentskih pokreta 1960-ih). S dijametralno različitog gledišta spram »oznanstvenjivanja umjetnosti«, dio prakse konceptualne umjetnosti 1970-ih i 1980-ih može biti sagledan kao dio medijske umjetnosti. Nove tendencije bavile su se problemom
odnosa umjetnosti i društva, zahtijevajući socijalizaciju umjetnosti (njezino uklapanje u društvo), ukidanje benjaminovske »auratičnosti« umjetničkog djela i izjednačavanje umjetnosti i znanosti u smislu neodvojivosti djelovanja. Nove tendencije bile su »posljednja avangarda« prije retroavangarde. Nadalje možemo govoriti o komodifikaciji i muzealizaciji djela nastalih u sklopu pokreta Nove tendencije, koji je neoavangardi ostavio čvrstu vjeru u suvremenu tehnološku civilizaciju te integraciju čovjeka i stroja.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Zbornik Pisati o suvremenoj umjetnosti, 2020

Pozivamo zainteresirane autore/ice da svojim znanstvenim i stručnim tekstovima pridonesu zborniku... more Pozivamo zainteresirane autore/ice da svojim znanstvenim i stručnim tekstovima pridonesu zborniku "Pisati o suvremenoj umjetnosti". Ove će godine radionica likovne kritike HS AICA nositi naslov "Pisati o gradu". Tema grada vezana je uz aktualnu situaciju karantene, nedavni potres i situaciju poslije njega u Zagrebu te je svojevrsni hommage glavnom gradu naše zemlje. Radionica "Pisati o gradu" fokusirat će se na propitivanje suvremenoga stanja graditeljske baštine, pitanje interpolacija i kontrastnih interpolacija, fenomen "ukinuća" urbanizma kao naslijeđa 19. stoljeća, Također, u fokusu će biti umjetnički projekti/radovi, kao i umjetničke strategije kojima se uspostavlja, prema Ranciѐreovu rječniku, politički prostor u umjetnosti, u kojem ušutkani dobivaju glas, a nevidljivi vidljivost. Već smo dulje vrijeme svjedoci činjenice da se medijski prostor rezerviran za kritiku vizualnih umjetnosti drastično sužava. Posljedica je toga sve manje zanimanja za aktivno pisanje, ali i za čitanje kritičkih tekstova, budući da kontinuirano zanemarivanje toga važnog segmenta svijeta umjetnosti.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Ivan Delimar’s ropemaking workshop, 2019

Her father’s ropemaking workshop, a low, single–storey house in Štaglinec, a locality that gravit... more Her father’s ropemaking workshop, a low, single–storey house
in Štaglinec, a locality that gravitates towards the town
of Koprivnica, was buried in the ground (entombed in a
pit) by Vlasta Delimar as part of her this year’s project Ivan
Delimar’s Ropemaking Workshop. Predictable
behaviour makes life deviate into an image of life. Here,
with an unpredictable act, Vlasta Delimar removes any kind of
image; while standing in the “field” with the house beneath our
feet, around us and beneath our feet there unfolds the elementary
drama of the proliferation of life and a multitude of
micro–deaths.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Bez obzira na transhistorijski razgovor s antikom (ornamentalni motiv u nazivu djela, repetitivno... more Bez obzira na transhistorijski razgovor s antikom (ornamentalni motiv u nazivu djela, repetitivno ponavljanja obrasca), Kniferove slike meandra u Brysonovoj antinomiji između “diskursa” i “figure” u “figurativnom” aspektu predstavljaju “vizualno iskustvo neovisno o jeziku”, odnosno “bivanje slikom” (being-as- image). Između 1970. i 1975. godine Knifer je počeo škarama izrezivati meandre, u crnom i bijelom papirnom kolažu, a nakon izložbe Yvesa Kleina u Zagrebu 1970. godine počeo je primjenjivati IKB ultramarin plavu i boju zlata, također obje boje na jednoj slici u odnosu motiv-pozadina, kao svojevrstan hommage Kleinu, njegovim monokromima i monogoldima, odnosno tendenciji monomanije koja iznalazi svoj završeni oblik, ne-forme, u Monogolds, vizualno rezonantnim platnima nabijenima listićima zlatne boje. Kniferov radni proces i u njemu nastale slike određene su "funkcionalnim mišljenjem”, dok crni motiv- bijela pozadina, ili crna pozadina-bijeli motiv, simboliziraju osovinu “instinkt- inteligencija”.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

18. poglavlje: Spomenička arhitektura – oblikovanje ideologije/ideologijom

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Visual culture, textbook

Bookmarks Related papers MentionsView impact

The conference is part of a wider program that includes the workshop “How to Write about Contempo... more The conference is part of a wider program that includes the workshop “How to Write about Contemporary Art” which seeks to examine relations between art and contemporarity, the discourses that shape them and figures who produce them. As a follow-up to the conference, a major focus will be on analysing the role of the curator, institutional and non-institutional. The role of the contemporary art curator has radically expanded in the art world over the last several decades, and we could argue that the curatorial figure – whether one working within an institution or independently and non-institutionally – is a pivotal segment in understanding contemporary art. The main coordinates of this workshop range from drawing attention to the role of curators and curatorial collectives when acquiring relevant insights into the contemporary cultural context to examining the role of museums and galleries in contemporary society. By reviewing an exhibition event or how a particular collection is displayed, we examine the selection policies (acquisition policies, choice of exhibits). We examine how curators – with their critical and theoretical texts but also their practice – shape the history of contemporary art and anticipate/create future tendencies; we can also see how artists assume curatorial positions at museums, applying artistic methods – in lieu of linear museological narratives – such as the use of permanent collections or existing artefacts as materials, playing with the ways of seeing and with the exhibition as an all-around experience.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

EXHIBITIVE CARTOGRAPHIES II Critical Instrumentation, Exhibitive and Curatorial Narratives, 2024

The aim of this conference is to present, examine and contextualise curatorial practices in cont... more The aim of this conference is to present, examine and contextualise curatorial practices in
contemporary art, in Croatia and the region, but also specifically in regard to our lecturer
Pedro Lorente’s thesis on “museums as cathedrals of urban modernity”. It is important to
note that the history of curatorial practices is a relatively little studied area in Croatian art
history, while it is increasingly present at the international level. Our objective with this
conference is to address this important subject at the crossroads of art criticism, theory and
practice. There has been increasing interest in exhibition history and contextualisation of
curatorial practices in art-historical research. While we can trace back exhibition history in
the modern sense of a universal right to publicness to the revolutionary turmoils of the late
18th century, it was the avant-garde tendencies of the late 19th and early 20th centuries that
gave the history of exhibition practices a new dimension, paving the way for innovative
methods, participation and the questioning of existing institutional policies, contextual
frameworks and models of presentation. The emergence of neo-avantgarde and the
institutional critique of the 1950s and 1960s destabilised the conventional meanings and
institutional positions of artists, artworks, curators and audiences, which led to a more
active role of curators in mediating new artistic expressions, but also to radical questioning
of their own position. Curators became increasingly active in the creation of meaning,
assuming more and more often, with their gestures or texts, the role of meta-artists,
especially in the domain of conceptual art. Redefining the position of the curator-author has
increasingly come into focus since the emergence of conceptual/neo-avantgarde tendencies
in art.
The starting point of the conference is the curatorial figure of Želimir Koščević, the 2018
laureate of AICA Croatia’s Annual Award and Lifetime Achievement Award. Exposed to late
modernism but also to counterculture in former Yugoslavia, as a relatively young art
historian, Želimir Koščević won a fellowship from Stockholm’s Moderna Museet.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Exhibitive Cartographies III, 2024

INTERNATIONAL SCIENTIFIC AND PROFESSIONAL CONFERENCE EXHIBITIVE CARTOGRAPHIES III Critical Ins... more INTERNATIONAL SCIENTIFIC AND PROFESSIONAL

CONFERENCE

EXHIBITIVE CARTOGRAPHIES III

Critical Instrumentation, Exhibitive and Curatorial

Narratives

Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split

14 May, 2024

ORGANIZED by Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split, and Croatian
Section of the International Association of Art Critics (AICA Croatia)

KEYNOTE LECTURER
Pedro Lorente, PhD (Full Professor of Art History at the University of Saragossa)

INVITED LECTURERS
Jovanka Popova (curator, Museum of Contemporary Art, Skopje, North Macedonia), Dalibor
Prančević, PhD (Associate Professor, Department of Art History, Faculty of Humanities and
Social Sciences, University of Split), Božo Kesić, PhD (Senior Assistant at the Department of
Painting, Arts Academy, University of Split)

The conference is supported by Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split,
and AICA International.

Bookmarks Related papers MentionsView impact

EXHIBITIVE CARTOGRAPHIES Critical Instrumentation, Exhibitive and Curatorial Narratives, 2022

INTERNATIONAL SCIENTIFIC, PROFESSIONAL AND ARTS CONFERENCE EXHIBITIVE CARTOGRAPHIES Critical In... more INTERNATIONAL SCIENTIFIC, PROFESSIONAL AND ARTS
CONFERENCE
EXHIBITIVE CARTOGRAPHIES
Critical Instrumentation, Exhibitive and Curatorial
Narratives
online on Google Meet, in English and Croatian
10–12 March 2022
CO-ORGANIZERS Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split and Croatian
Section of the International Association of Art Critics (AICA Croatia)

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Poštovane kolegice i poštovani kolege, pozivamo vas da sudjelujete na konferenciji „IZLOŽBENE KA... more Poštovane kolegice i poštovani kolege,

pozivamo vas da sudjelujete na konferenciji „IZLOŽBENE KARTOGRAFIJE” (podnaslov: “Kritički instrumentarij, izložbeni i kustoski narativi“), međunarodnoj znanstveno-stručnoj i umjetničkoj konferenciji na engleskom i hrvatskom jeziku u suorganizaciji Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (HS AICA), 101. i– 12. ožujka 2022. Konferencija će se održati online na platformi Google Meet, na engleskom i hrvatskom jeziku.

Pozvani predavači su dr. sc. Ivana Bago, Ana Dević (WHW/What, How & for Whom), dr. sc. Miriam De Rosa, izv. prof. (Università Ca' Foscari, Venecija), prof. dr. sc. James Elkins (Art Institute of Chicago), prof. dr. sc. Oliver Grau (Danube University, Krems) i u 2023., u povodu predstavljanja zbornika, dr. sc. Beti Žerovc, izv. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Ljubljani).

U Organizacijskom odboru konferencije su prof. dr. sc. Marina Gržinić s Instituta za filozofiju, ZRC SAZU, u Ljubljani; Asja Mandić, izv. prof. s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu; Neli Ružić, doc. s UMAS-a Sveučilišta u Splitu, uz dr. sc. Silvu Kalčić, doc. s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, koja je ujedno predsjednica HS AICA-e; također uz Mionu Muštru i dr. sc. Anđelka Mihanovića, nekadašnje polaznike radionice likovne kritike „Pisati o suvremenoj umjetnosti“ u Zagrebu i Splitu.

Konferencija se referira na radionicu „Pisati o suvremenoj umjetnosti“, u sklopu koje će 21. siječnja 2022. u Zagrebu javno predavanje održati James Elkins – povjesničar umjetnosti i likovni kritičar, profesor povijesti umjetnosti, teorije i kritike pri School of the Art Institute of Chicago. Radionica se osim u Splitu održava i u Rijeci, u suradnji s Muzejom moderne i suvremene umjetnosti (MMSU) – Ksenijom Orelj, Brankom Benčić i Sabinom Salamon, te u Zagrebu, u suradnji s Institutom Tomislav Gotovac, Institutom za suvremenu umjetnost i Galerijom Nova. Radionicu će voditi Silva Kalčić, Ivana Meštrov i Ksenija Orelj, dijelove-dane radionice vodit će David Maljković, Ana Kovačić i Lea Vene, a predavanja na radionici i/ili konferenciji održat će Janka Vukmir i Tomislav Pavelić, Darko Šimičić, Niko Mihaljević, Damir Gamulin i Antun Sevšek.
----------

Cilj konferencije je prvi put u hrvatskoj povijesti umjetnosti sveobuhvatnije predstaviti i obraditi te
kontekstualizirati kustosku praksu u suvremenoj umjetnosti. Važno je istaknuti da je povijest kustoskih praksi relativno slabo istraživano područje u hrvatskom povijesnoumjetničkom kontekstu, dok na međunarodnom planu postaje sve prisutnije. Upravo ovom konferencijom otvaramo tu bitnu temu na razmeđu likovne kritike, teorije i prakse. Zanimanje za povijest izložbi i kontekstualizaciju kustoskih praksi postaje sve izraženije u povijesnoumjetničkim istraživanjima. Dok povijest izložbi u modernom smislu sveopćeg prava na javnost možemo pratiti još od revolucionarnih previranja s kraja 18. stoljeća, povijest izlagačkih praksi novu dimenziju dobiva upravo avangardnim umjetničkim iskoracima s kraja 19. i početka 20. stoljeća, što otvara put metodama inovativnosti, participativnosti i propitivanju postojećih institucionalnih politika, sadržajnih okvira i prezentacijskih modela. Pojava neoavangarde i institucionalne kritike pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća poljuljala je ustaljena značenja i institucionalne pozicije umjetnika, umjetničkog djela, kustosa i publike te dovela do aktivnije uloge kustosa u posredovanju novih umjetničkih izraza, ali i do radikalnog propitivanja vlastite pozicije. Kustosi sve aktivnije sudjeluju u stvaranju značenja te svojim gestama ili tekstovima sve češće preuzimaju ulogu metaumjetnika, osobito u domeni konceptualne umjetnosti. Redefinicija pozicije kustosa-autora sve je aktualnija od pojave konceptualnih /neoavangardnih smjerova u umjetnosti.

Konferencija polazi od kustoske figure Želimira Koščevića, dobitnika Godišnje nagrade HS AICA-e za 2018. i za životno djelo. Ozračen kasnim modernizmom, ali i kontrakulturom na prostorima tadašnje države, još kao relativno mladi povjesničar umjetnosti Želimir Koščević odlazi na stipendiju u stockholmsku muzejsku instituciju Moderna Museet gdje u vrijeme radikalnih društvenih iskoraka, 1969. godine, pomaže tadašnjem direktoru institucije Pontusu Hulténu u pripremi legendarne izložbe „Poeziju stvaraju svi! Transformirajmo svijet!“, koja umjesto materijalnih umjetničkih djela izlaže geste i stavove, otvarajući izložbeni prostor ne samo za tada ranu konceptualnu praksu, nego i za radikalno političke stavove, i to poticanjem okupljanja pristaša Crnih pantera unutar izložbe. Odjek avangardnog premrežavanja života i umjetnosti te stav o umjetnosti kao transformacijskom motoru društvene i političke percepcije, prisutan u praksi Pontusa Hulténa, potaknut će Koščevića na eksperimentalniji i smjeliji pristup kuriranju izložbi, ali i na propitivanje samog izložbenog formata, što će nastaviti njegovati na svojim ranim kustoskim počecima, nakon povratka u Zagreb. Ta će prefiguracija Koščevićeva djelovanja (i ‘studentska praksa’) prethoditi njegovu povratku u Zagreb, koji koincidira s programskom otvorenošću i generacijskim umjetničkim eksperimentom u prostorima Studentskog centra u Zagrebu, kojem se Koščević od 1966. do 1979. priključuje kao voditelj Galerije SC. U tom razdoblju unosi niz inovacija u njezin program. Neke od inovacija u ranom Koščevićevu kustoskom pristupu čine izložbe Imaginarni muzej, Izložba muškaraca i žena, Hit parada, Poštanska pošiljka, akcija Total koje se održavaju izvan prostora i unutar Galerije SC. Njeguju eksperimentalnost i daju prostor mladim umjetnicima, otvaraju se prema međunarodnoj razmjeni ideja, interdisciplinarnosti, izlaženju iz Galerije i demokratizaciji umjetnosti. Izdaju se Galerijske novine s ciljem samokontekstualizacije.
Konferencija je završni dio radionice „Pisati o suvremenoj umjetnosti“, u kojoj se fokus stavlja na analizu uloge kustosa (i institucionalnog i izvaninstitucionalnog). Uloga kustosa suvremene umjetnosti posljednjih je desetljeća radikalno ojačala u svijetu umjetnosti pa se može reći da je kustoska figura (bez obzira na to događa li se unutar institucija ili je obilježena neovisnim izvaninstitucionalnim radom) neodvojivi segment promatranja suvremenoga umjetničkog svjetonazora. Inicirati promatranje uloge kustosa i kustoskih kolektiva u tvorbi relevantnih spoznaja o suvremenom kulturološkom kompleksu, odnosno problematizirati ulogu muzeja i galerije u suvremenom društvu, glavne su koordinate ove radionice. Obradom izložbene manifestacije ili prikaza postava određene zbirke, u njoj se sagledava politika odabira (otkupne politike, izložbene selekcije). Uz to, sagledava se i kako kustosi svojim tekstovima kritike i teorije, ali i praksom, oblikuju i povijest suvremene umjetnosti i anticipiraju/stvaraju buduće tendencije, no i to kako umjetnici zauzimaju kustosku poziciju u muzeju i pritom umjesto linearnih muzeoloških narativa primjenjuju umjetničke metode, kao što je korištenje postava i postojećih artefakata kao materijala, poigravanje načinima gledanja i izložbom kao zaokruženim doživljajnim iskustvom.

-----------

Važni datumi
Dostava teme / naslov izlaganja (na hrv. i/ili engl. jeziku) do 28. 2. 2022.
Održavanje konferencije na engleskom jeziku (online) ___10/111. 3. 2022.
Održavanje konferencije na hrvatskom jeziku (online) ___11/12. 3. 2022.
Dostava tekstova za zbornik konferencije do 15. 6. 2022.

Upute za autore: Molimo da teme predložite kao sažetak (abstract) od jedne do tri kartice teksta do 28. veljače 2022., izlaganje može trajati najdulje 30 minuta, dok za izlagače na konferenciji koji žele objaviti tekst u zborniku „Izložbene kartografije“, cjelovite tekstove (od 15 do 25 kartica s jednom karticom životopisa) prikupljamo na e-adresi skalcic@ffst.hr ili aica@hsaica.hr do 15. lipnja 2022. godine. Tekstove će pregledati i vrednovati recenzenti. Prilozi se prihvaćaju na hrvatskom i/ili engleskom jeziku. Oblikovanje teksta/rada treba biti usklađeno s uputama Chicago Manual of Style koji se može naći na poveznici: https://www.chicagomanualofstyle.org/home.html, kao sustav bilješki (Notes and Bibliography).

Bookmarks Related papers MentionsView impact

Prostor, 2021

Tomislav Pletenac wrote a book on the post-socialist, post-transitional and finally, post-earthqu... more Tomislav Pletenac wrote a book on the post-socialist, post-transitional and finally, post-earthquake Zagreb from the position of an ethnologist and cultural anthropologist exploring state/political strategies within Foucault’s concept of bio-power (1994). He is interested in how they directly impact the formation of the city. The book is an overview of the current state of Zagreb’s architectural heritage, issues of interpolation and contrasting interpolations, the phenomenon of “abolition” of urbanism as a legacy of the 19th century. The author’s intention is to critically evaluate the book’s subject, but also to raise awareness and educate the public, especially professionals, thus expanding the public’s perceptive horizon and critical awareness in the current era of extreme physical distancing and social isolation.

Bookmarks Related papers MentionsView impact